ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 401

put, na početku ljeta 1846, »otputovao u Beograd na posve kratko vrijeme«.

29 Poticaj za prvi Gajev odlazak u Srbiju Horvat je nalazio u njegovoj tobožnjoj odluci da promijeni pravac svoje politike. »Htio je«, kaže on, »nakon desetgodišnjeg iskustva, nakon neuspjeha ilirizma, ookušati naći nove putove za ,ilirsku slogu', dati joj realističniju bazu. Kad nije uspio u Zagrebu stvoriti centar svih ,Ilira', htio je upoznati stvarnost Srbije, mogućnosti i namjere, pokušat riješiti čvor tako da se uskladi i podijeli rad između Zagreba i Beograda. Htio je osobno upoznati sve ljude ,demokratskog odbora', vidjeti se sa Zachom. Mislio je i doći do zalihe ćirilskih slova.«

30 Takvih domišljanja, za koja nema potvrde u sačuvanim izvorima, ima u Horvatövu prikazu tih događaja više. Pogotovu se na pukom domišljanju osniva Horvatova tvrdnja da je Gaj »u Beogradu zacijelo učvrstio preko Zacha veze s poljskom diplomacijom, utvrdio neke aranžmane za budućnost«.

31 Daljnji je razvoj nesumnjivo dokazao da takvih aranžmana nije bilo. Inače je Horvat, kao i drugi, konstatirao da je ocjena ljudi i prilika u Gajevu izvještaju iz 1846. »pronicava i uglavnom točna«, a smatrao je da je Gaj unio u izvještaj »samo ono što je smatrao potrebnim, što bi godilo njihovim (tj. austrijskim: J. Š.) interesima«. »U izvještaju se — misli Horvat — »držao linije Draškovićeva ilirizma s oštricom protiv Rusije. I sam je bio revidirao stare svoje slavenske zanose za Rusiju i poglede na odnos Slavenstva prema njoj.«

32 Diskusija koja se gotovo pola stoljeća vodila o Gajevim putovanjima u Srbiju 1846. i 1847. pokazala je da se ne radi samo o utvrđivanju nekih, više ili manje važnih, činjenica u Gajevu životnom toku nego o ocjeni njegove cjelokupne djelatnosti i značenju njezinu u ilirskom pokretu. Ako je diskusija upućivala prvenstveno na potrebu da se ova Gajeva akcija uklopi u okvir politike koju je Narodna stranka tada vodila, arhivska građa koja se sačuvala u Arhivu knezova Czartoryskih u Krakovu i koju je 1966. iskoristio češki historičar Vaclav 2 â č e k

33 omogućava da upoznamo i motive s kojima je Gaj tu akciju poduzeo. A upravo je pitanje tih motiva bilo u dosadašnjoj diskusiji bitno i zato najspornije. Na temelju brojnih izvještaja agenta kneza Adama Czartoryskog u Beogradu Franje Zacha, Začek je u prvom redu mogao gotovo u tančine rekonstruirati tok događaja. Dokazao je, nadalje, da je Gaj »pošteno informirao Zacha o tome da je u Srbiju doputovao sa znanjem austrijske vlade, kojoj će dati izvještaj o svemu što je vidio i utvrdio«,

34 ali da je njegova politika prema Beču stvarno taktika podređena osnovnom cilju: ujedinjenju svih Južnih Slavena pod dinastijom Karađorđevića. Prilikom odlaska iz Beograda 7. V Zach je Gaju predao »nekakav memorandum ili njegov nacrt jugoslavenskih prilika i svoj curriculum vitae za slučaj da se u Beču povede o njemu razgovor«.

35 Gaj se Zachovom spomenicom po29 Horvat, n. dj., 232. 30 isto, 228. 31 isto, 229. 32 na i. mj. 33 Vâclav Začek, češka učast pfi pokusech o političke sblfženf Charvâtû a Srbu v 40. letech 19. stoleti, Slovanské historické Studie VI, Praha 1966, 55—91. Za naše pitanje dolaze u obzir str. 80 i đ. 34 Začek, n. dj., 81. 35 isto, 82. 2g Arhivski vjesnik 401