ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 252

Do večernje zvčzde krasne Sav u nadi boljeg stanja. Prama gradu gleda tamo, Gleda mnoge danah sate, Gdë ljuvenu svoju samo Od jutarnje zore jasne Ceka tužan pun ufanja I tak sedi mloge dane, No i krasne strane lëta, Veselo se zorom stane Uživati sladost sveta, Vidi, i nje sliku slatke. — Kad mû krasna, i ljuvena Angjeoski pogled hita, Dok sva ličca prerumena Kaza nalik zore od svita. Dok se njemu kaže mlada U naliku ruže ohole, Dok se ona njem iz grada Smije, on bi dobre volje, Jedno jutro gledeć tako, Truplo spazi, gdë gâ luči Čuvaju sveteće jako: — »Ter mû od tuge serdce puči. U vëk leže mimo dolje, Ljubav dakle draga, i mila I utešen sad zaspava, Od naravi dana 'e komu, Radujuč se bolje, i bolje, Nikakva mu neda sila Kad mu se ona ublažava. Da se ukloni — blažen — tomu. Radi obćinskih polugodišnjih izpitivanjah u kr. Akademii slavno družtvo naredne Sabore svoje deržati nemogaše, buduć da mnogi od G. G. Članovah za ove pripravljati se u svojim naučim morahu. Dana 11 deržan Sabor, odredjeno, da se G. G. Kasaonik, i Bibliotekar za pregledavanje knjigah, i novčanog imanja pristojno priprave za dojdući najbližnji naredni sabor. Dana 14a deržan Sabor otvoren privatnim govorom u stihovima po G. Janku Radočaju. Cim urese sveta ovoga? Tko to svojom silom spravi? Čim kraljestva, silne vlasti? Ja u sardcu mislim momu; Čim li ugledam ima mnoga, I da 'e sloga bila parvi Kâ u rajskoj plave slasti? Temelj svem pozoru tomu. Mesec Veljača. Mësec Ožujak. Sloga blaga, i ohola, Koja rësi Kralja, i cara, Uzvisuje tužna iz dola Na prestolja slavah stara. [76.] Tko trojansko možno carstvo Na onaj nekad varh užvisi? Nego nježno blagodarstvo, Od kog dobro sve zavisi. Tko Ilirah grade — tkoli Možnost carstva, i prestolja, I junački zvuk oholi Spravi, nek tvâ moć najbolja.