ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 245

S ovom nadom kući idem, — ah slučaju Gadni! — ovo é on Balba carski dom?! Gdë é sluga? gdë priatelji? kî davaju Razkoš? gdë zlato? gdë, ljudih hodom Proslavljen, sad vàrt? • Kam su nestali iz slonske kosti stoli? Gdë dvoranska risanja raztepena Nut leže? — nut càrni veo sad oholi Zid pokriva! —• Jasnost je ostavljena! O ludarie svëtske! * Tko prie je cvatući rod naš mnogo Penjem štovao, nëk gâ sad i žali U opakoj sreći. Pravo é: Ubitoga Plačimo Otca, kom Bozi dali Lahku vëk zemljicu. • Tuj si o Filode! verni čuvaru roda Razorena! sustegni tvû liru. Ter Balba sad Otca mojega miloga Oplači smart. I želi: u miru Da leži. u zemlji. Miloš Badovinac Dana 18-a Lipnja 1840 Deržan Sabor, u kojem porad nenazočnosti mnogih ništa osobitoga nije učinjeno. [61.] Dana 21-a Lipnja 1840 Govor u Stihovi imao G. Nikola Hranilović sledeći: Pozdrav Danici. Zdravo ohola! koja svoja Šest godinah od kad mila Varhu neba širiš krila Pušćaš zrake tve u grudi Jer svakase ogriva hvoja Ilirie svakog' sina Kuda udari tvoja sila Budiš da svom domu prudi. Svom velikom možnostju. Sa Ijubavjom izkrenom. Ilirskih varh sjajnih gorah Kad rumena lica tvoja Kuda sjajne pušćaš zrake Ilir na svom nebu vidi Svi varhunci tankih borah Misli jeli svetlost koja Odbacuju s-sebe mrake Može biti ka nestidi U tamnaste ponore. I nehiti bežati. 245