ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 213

Radije slušajmo blagozvučnost onog »Rekoh« kojim su mladi govornici pečatili svoje riječi. Kako je punim glasom izgovarano »rekoh« iza ove odluke: »Zatim određeno je da svaki četvrtak držati će se predavanje ilirskog jezika (p. I. S.) pol sata i čitanje i razlaganje ilirskih pisaocah

.. .«

18 Ovo nije baš neznatna stvar! Sjetimo se samo kako se mučno morala probijati hrvatska riječ da bude priznata u svojoj zemlji? Koliko su ova »predavanja ilirskog jezika« pomagala učenicima u svladavanju jezičnih poteškoća, svjedoče pribilješke prof, hrvatskog jezika Vjekoslava Babukića u svjedodžbama đaka ove čitaonice: »Odlikuje se vrlo dobrim sastavcima iz ilirskog jezika.« Eto, sve govori da treba uzeti u ruke ovu knjigu i čitati

... čitati

... Ta u njoj se zrcali dan rođenja novije naše književnosti. Zapisnik je knjiga tvrdo ukoričena, formata 21X33. Na prednjoj korici nalijepljena je etiketa sa — VII R 43—. Čitava knjiga imade 163 lista bez crta (ne računajući onih 9 što su izrezani), od toga 139 ispisanih. Papir je čvrst (neka lošija vrsta pergamenta), sivkaste boje, na kojem je tekst, ispisan tušem, sačuvao svoju svježinu i čitljivost. Rukopis pokazuje rad više ruku, a numeracija kojom se služimo u prijepisu teksta potječe od priređivača.. Tekst Zapisnika reproduciran je vjerno. Ostavljene su, pače, i očite pisarove pogreške i nepravilno napisane riječi stranih jezika kao i ostale nedosljednosti još neustaljena pravopisa. Kratice uz novčane vrijednosti (fb, K, kr,) i slične, koje se mogu lako odgonetnuti, prepisane su točno; samo je kratica »cmz« ostala neprepisana i neriješena. Njemački naslovi knjiga, pisani u rukopisu goticom, u prijepisu su transkribirani latinicom. Sve ono što se u rukopisu nalazi među uglatim zagradama [ ] potječe od nas, a ono što su pisari precrtali, stavismo u oštre > <, okrugle pak zagrade ( ) ostale su kao u izvorniku. Ovom dokumentu nedostaju opširnija tumačenja, iscrpne bilješke, no i ova najnužnija razjašnjenja pružaju potreban pregled teksta objavljenog u cjelini. Napominjemo da se ovaj Zapisnik đačke »Ilirske čitaonice« prepisivao i za tisak priređivao na poticaj sveučilišnog profesora dra Ive Frangeša koji je prvi skrenuo pažnju na vrijednu đačku ostavštinu — nov prilog pri ocjenjivanju hrvatskoga narodnog preporoda. Stoga posebna hvala neumornom našem profesoru na uputama, korisnim savjetima i na svakoj pomoći. Vrlo smo zahvalni Uredništvu Arhivskog vjesnika koje nam je omogućilo tisak ovoga »zakopanog blaga«. 11 Zapisnik, str. 91. 213