ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 211
akcijama izvan Hrvatske 6 i bit će smatran dušom čitaonice, čovjekom velikih nada. Poštenoga, izvanredno sposobnoga i požrtvovnog Iliju »nesretno zàrno pogodi prigodom one nesretne zagrebačke obnove na uštrb cëlog slavjanstva, na neprocënjenu štetu biskupije, na večnu žalost vërnih imena njegova štovatelj ah ... i studenom grobu po osammjesečnom bolovanju 18. ožujka 1846. predade« 7 . Doista, sjemenišna »Ilirska čitaonica« može se ponositi takvim članovima koji su znali za narodnu stvar ne samo držati govore i pjevati pjesme već i žrtvovati svoj život u najljepšem cvatu. Nije potrebno posebno govoriti o svrsi ovog društva, radije ponovimo šta je o čitaonicama naglasio Jakša Ravlić: »Značaj djelovanja čitaonica za hrvatski preporod je velik u tom što su u građanskim redovima probudile svijest o sebi i vjeru u se . .. Radilo se o učvršćivanju narodne svijesti koja je bila uspavana .. .« 8 Izmijenimo li u citiranom tekstu riječ »građanskim« (a to mirne duše možemo) sa đačkim redovima, dodavši k tomu i riječi prvog predsjednika čitaonice: »Sverha pako društava jest prebraženost Jezika našeg .. •«, pred našim očima sinut će jasna i vjerna slika male ilirske čitaonice. A što je čitaonica značila za svoje članove, razabiremo iz govora Jurja Smičiklasa, koji oduševljava svoje slušatelje da cijene to malo »poduzetje«, povećavajući ga iz dana u dan, čuvajući ga jer je ono .. . »šta oko u glavi, šta ruka u ramenu« [ ... ] a zatim kliče: »O Uzdasi kroz mnoge godine trajajući ...« Zar rodoljublja nije se smanjio. Naprotiv, kako je vrijeme prolazilo, taj prvi cvijet sve je više sazrijevao. O Novoj godni 1848. — na posljednjem saboru — kaže se ovo: »Društvo ovo jest ognjište na kome se neprestano njeguje vatra narodnosti i pitomci ustava ovog, ono se čini biti neposredni uzrok, što mladež u Sjemeništu ovom tako ljubi svoj jezik, književnost ilirsku, što štuje bitja slavjanska, da nebi bilo Čitaonice ... većma bi zaostajali za drugim napredujućim članovima Domovine .. .« 9 Čitaonica je iziskivala i materijalno uzdržavanje. Kako? Na koji način? I u tom poslu pokazala se spretnost članova. Jedan od uvjeta upisa u društvo bio je i doprinos u novcu — po 2 forinta u srebru, ali prit jecalo bi u blagajnu i sa drugih strana. »Člani svaki Četvrtak i Nedjelju vrëdni jesu dojti u Sabor i koj nebi došao, položiti mora 10 kr.. [krajcara — kasnije i po 20—30] od koje Kaštige samo vrëdni i veliki Zroki izgovoriti mogu .. .« 10 Sav je novac bio pohranjen u blagajni pod paskom dvojice blagajnika, koji bi savjesno i na vrijeme davali obračun o primicima i izdacima. Od tih prikupljenih svotica trošilo se u prvom redu za nabavku knjiga. Izdanja Matice hrvatske, svi hrvatski časopisi onog vremena zauzeše počasna mjesta u knjižnici naših malih rodoljuba (knjižnica je bila odijeljena od sjemenišne biblioteke). Uz hrvatsku pisanu riječ našla su se i djela stranih literatura. Na knjige se pazilo, pa nije ni čudo što je cijeli Zapisnik protkan uz toliko puta ponovljenu slogu i riječju — k n j i6 Kopija lista prepisana u Z; na strani 51—54. 7 Zapisnik, str. 259—260. 8 Jakša Ravlić: Povijest Matice hrvatske 1842—1962. 9 Zapisnik, str. 273. 10 Isto, »B« 2, str. 10. 211