ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 189

TALIJANSKA PISMA MIHA KLAIČA Trpimir Macan Istražujući i opisujući život i rad M. Klaića, istaknutog preporoditelja i vođe Narodne stranke u južnoj Hrvatskoj (Dalmacija), prepisao sam i njegovu sačuvanu korespondenciju u Zagrebu, Đakovu i Dubrovniku. Hrvatska sam pisma objavio u Historijskom zborniku (1968—1969), a na ovom mjestu objavljujem Klaićeva pisma pisana talijanskim jezikom. Priopćit ću ih po kronološkom redu, tj. najprije pismo K. Vojnoviću, zatim pisma N. V. Puciću, P. Čingriji i G. Bulatu. Pismo K. Vojnoviću zanimljivo je za privatne veze Klaića s istaknutim suvremenicima. Pisma N. V. Puciću odnose se na znamenita zbivanja iz razdoblja početka narodnog preporoda: na polemiku Nodilo

—Tommaseo i pokretanje »II Nazionalea« (»Narodnog lista«). U svojim pismima Čingriji Klaić. pokazuje živo zanimanje za razvoj bosansko-hercegovačkog ustanka, za obavješćivanje o njemu, a što je napose zanimljivo, iznosi neke svoje valjane misli o načinu gerilskog ratovanja. Ta pisma pronađena su u Dubrovniku naknadno i nisu bila objavljena među ostalima u Arhivskom vjesniku (IH/1960). Pisma G. Bulatu vrijedna su za istraživanje raskola u Hrvatskoj narodnoj stranci u početku 90-ih godina, kad ju je napustio J. Biankini s drugovima (secesija Šestorice). Ona su isto tako vrijedna za proučavanje postupaka M. Klaića u tom sukobu koji je dao biljeg čitavoj posljednjoj fazi njegova života i rada. Među ostalim, tu ima podataka o dugotrajnim pregovorima oko vlasništva tiskare i »Narodnog lista« i o konačnom dogovoru, zatim o polemikama između klaićevaca i bijankinijevaca, te o reakcijama u sjevernohrvatskim političkim krugovima na raskol u Dalmatinskom saboru. U Bilješkama ću dati samo najnužnije podatke, neophodne za prvo razumijevanje teksta. Zahvaljujem i ovdje dru Vinku Foretiću, koji me je upozorio na neobjavljena Klaićeva pisma u Historijskom arhivu u Dubrovniku, službenicama Arhiva JAZU u Zagrebu Veri Hofman i Ljerki Madirazzi, te službeniku Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. Šimi Juriću na njihovoj susretljivosti za vrijeme mojega rada. Napose zahvaljujem prof. Frani Sentinelliju, koji je spremno prihvatio da pregleda prepisana pisma i popravi pogreške. ,