ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 187

4. Djakovo, 23. rujna 1856. Ljubezni brate Niko ! Primio sam juče u podne tvoje pismo od 6 o. mj. Sto me je obradovalo tvoje povjerenje prama meni u tvojoj potrebi, to me je opet smutilo vidjeti kako nećeš da uvidiš, da me novo moje stanje nije moralo baš sasvijem promijeniti. Ele o tome sam ti već pisao u posljednjem mom listu, kog znam da si već dobio, a imamo kada i drugi put o tom pisati. Nemogu ti kazati koliko mi je žao, što nemogu podpuno da tvojoj želji zadovoljim, glede ono njekoliko forintih, za koje mi pišeš. Šaljem ti evo 80 for. jer, brate, više ti poslati nemogu, jer sam se ovo posljednje vrijeme mnogo natrošio, odkad sam se oženio. Nego budi uvjeren o mojoj dobroj volji i pripravnosti. Pisao bi ti još štogod, no moram da idem u Vrpolje ovo pismo predati na Diligenzu, jer ona ovuda ne prolazi, pa moram se žuriti. Ako Diligenza ne bude odmah odilazila, pisaću ti po pošti obaška. Nemoj me kriviti, ako ti možda na vrijeme ne stigne ovo pismo, jer ja prije nijesam ga mogao odpremiti. Pozdravi braću, Mihu, Matu i ostale, i spomeni se tvog brata Luke pri golemom činu, koga hoćeš da na skoro se primiš. Preporuči me Bogu, da moji grjesi ne padnu na porodicu moju. Primi, brate, bratinski poljubac Tvog iskrenog brata Luke

1 •Pismo donijeto prema originalu. U predgovoru M. Pavlinovića. Botić, Pjesme, str. XVI, nepotpuno. 5. . Djakovo, 1. travnja 1859. Ljubezni brate Niko! Želim Miji sretna uspjeha, i jamačno se nadam, da će se svojim duševnim poslom opošteniti, jer on razumije srce, zna srcu govoriti, a i to zna, da je u taman govoriti, ako se srca ne prima.

1 Za što niesi prošle jeseni k meni došao, mjesto što si se uputio u Talijansku? To ti u grijeh upisujem, jer bi nas taj sastanak oživio bio i omladio. Da ja kuda mogu poći na koju nedjelju dana, ja i nemislim drugamo, da bi mogao prije otići no k vama. I ja sam Ti, brate, ove zime silu pretrpio, jer mi je supruga pet mjeseci ležala između smrti i života, pa ni dan danas nije još svojim zdravljem u redu. U jesen je bio ovdje g. Jozo B e z i ć i kupio novaca za sjemenište Priko.

2 Ne mogu Ti kazati, koliko me obradovalo, kad sam ga iznenada u mojoj kući vidio. Po obrazu ga niesam mogao poznati, već sam ga poznao po glasu, a on mene ni po čemu nije mogao da razpozna. Obećao sam mu bio pri njegovu polazku, da ću mu i ja gledati, da mu koju forintu od ovdašnjeg svećenstva skupim, pa zbog bolesti moje supruge i radi silnih poslova, koji su na me natovarili bili, niesam mogao da mu zadanu rieč održim, i od toga se moram sada stiditi.