ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 165

mi mu je dalmatincu prišapnuti: da našoj književnosti više će štete kvarenjem ukusa, nego koristi trošenjem masti i papira, Učiniti, što će izdati Kanavelića

1 i slične — gvožđe zaboravljeno u starijem magazinima. Piši mi biva li i danas dobar za te ovaj stari adress? Pozdravlja te moja žena i Belaj. Hvale Jovin

2 Kalendar štp misli izdati za iduću godinu. Kažu da je bogat predmetima i izborom. Piši u skoro, a valjda neće ni moja glava biti uvijek razbijena, pa ću i ja tebi. S'Bogom. Tvoj Luka. Adresa: Dem Herrn Ignjac Brlić Doctorand der Rechte Wien Landstrasse. Obere Reisnerstrasse NQ 467. II. 12. 1 Petar Kanavelić (1637—1719), hrvatski književnik rodom iz Korčule. Botić ustaje protiv nakane biskupa Strossmayera da pomogne izdanje dubrovačko-dalmatinskih pisaca, naročito slabijih pisaca. Botić je od književnosti tražio da bude korisna narodu, da bude borac za narodne ideale. Ovo je napisao zbog toga što je znao da je Strossmayer pomogao izdavanje P. Kanavelića »Sveti Ivan, biskup trogirski« (Osijek, 1858). 2 I. Filipović uređivao je nekoliko godina kalendare koji su doživjeli priznanje, želeći da pomogne širim narodnim krugovima. 34. Dragi brate! Djakovo, 25/7 1857. Primio sam popodne tvoje pismo od 21/7, u kojemu nijesi mogao pregorjeti, da me ne ošineš, što sam mojiem listovima bio zaostao, i mal što ti ne reko: e pa dobro, ti pravo imaš! ali tada bi sebe veći jem krivcem učinio, nego što u istinu jesam. Od ženitbe Hrvatove sa Jurkovićevom sestrom nikad više ništa. A to će biti i po njega bolje i po nju. Od Šunićevijeh svatova šta će biti pokriveno je tajnom koprenom budućnosti. Obeća nam Tonkin otac, da se strpimo, da će nas sam zvati, kaci se o toj stvari ozbiljno promisli i svojiem posavjetuje, da nam kaže, šta će biti, pa evo sada tri nedjelje prohujaše a nečujemo ništa, do da bi se Tonka rada udala,

. Tuna rada oženio, mati da je daje, a otac da bi se rada dao moliti. Kako će se ta stvar riješiti mogao bi ti još sada unaprijed kazati, da Tuna nije ponešto ponosit, i da se nebojim, da će ga tijem otezanjem ludijem uvrijediti .Ele ja se nadam da će sve to proći, i da će Šunić prije nove školske godine ići podrukom svojom ženom. I Zivković namjerava se oženiti i pa da znaš još s' kime? Istina je što se kaže, da se ljudi sastaju i rastaju, a ne brda! Ti znaš učitelja Markovića iz Cerne, odkud li je ? i njegove kćeri? i sjećaš se, da si lane šnjime i sa Živkovicem bio i kod njega, činimi se — naimre Markovića — i kod mene i sada toga Markovića kćer uzima Živković iz Štitara. To ti se odavle same krasne stvari javljaju, a što je tvoj Beč? Zato i neide tamo nitko drugi, osim ako koji bogataš od objesti nezna šta bi radio, ili ako ko hoće da se ide pameti učiti. Mjesto što kod nas kažu: čekaj, čekaj, naučiću ja tebe pameti; mogli bi kazati: nebudeš li bolji, poslaću te u Beč. 165