ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 163

Rada bi da mogu mnogo više učiniti za Boškovićev prevod Štura

1 o narodnijem slavenskijem pjesmama; ele ti od prilike možeš si misliti, iz onoga što si uvid jeo, dok si ona dva dana kod mene bio, koliko sam službi vezan, i koliko mi preostaje vremena s' kim divaniti. Nego sam baš jutros, predplativši [se] za Srbski Dnevnik, predbrojio se na 10 iztisaka Jocinog

2 prevoda, jer se nadam da ću toliko prometnuti. Jukić leži kod kuće u bolesti, i davno ga nijesam vidjeo, nego što je da Vuk ništa ne odgovara na njegovu poruku? Da nije možda zaboravio? Dakle vi tamo znate da je Neumajer

3 ovdje Direktor? Siromah on se upinje da što uradi, ele mu je već starac obrekao poparu — sit inter nos dictum. Providitelj Pavić

4 morao je službu ostaviti, što je javljeno Biskupu, da njegova žena uzima se kadkad slobodu o familiji njegovoj pripovijedati, što nebi bilo u redu, da kano žena biskupskog činovnika, pripovijeda; i tako ti ima sada njekoliko sirota više na svijetu. Kada će taj red doći na me, nebi rada još da predvidjeti mogu. Ferdu

5 ti nijesam vidjeo ima vlaška godina, a neima ko da mi šta o njemu pripovijeda. Bojim se da se nije gdje zaljubio, jer se mnogo uzda u svoje mlađane duhovne sile. Jesam li ti u prošastom pismu javio, da Jovo

6 namjerava izdati za dojduću godinu illustrirani kalendar; kao što on snuje to bi nješta važnog bilo. Sta radi tvoj brat? jeli ozdravio? kad će dole sići? Znaš li da je Tordinac

7 opet sekretarom Biskupovijem? Kazuje mi Šunić da žurnalistika zagrebačka jako napreduje! N. Novine osiromašile plaćajući dopisnike, a Nevenu zima, pa se ni vidjeti neda. Kojekako, ako samo nađe se u nas što će i tu propast zamijeniti? Ala ti Medak* nafalio u posljednjoj Sedmici taj svoj šundripavi časopis beletristički! Sunić leti još oko svijeće, a ti' se možeš tome sjetiti, ele neznam kad će saviti opaljena krila. Dok ti još njekoliko puta pišem, možda ću ti i to pisati, da se napokon oženio. S' Bogom Tvoj brat Luka. Adresa: Naci Brliću Beč 1 Misli na Jovana Boškovića (1834—1892), u ovom času studenta prava u Beču. Ka-r snije je bio profesor gimnazije i Velike škole u Beogradu. Bošković je preveo Sturovu »Knjigu o narodnim pesmama« sa češkoga (Novi Sad, 1857). 2 Joco Bošković, v. bilješku 1) ovog pisma. 3 Neumayer Josip, direktor vlastelinstva đakovačkog biskupa (1853—1865)4 Pavić Pavao, provizor vlastelinstva do konca 1856. 5 Ferdo Filipović. 6 Ivan Filipović. 7 Juraj Tordinac, upravitelj kancelarije biskupove. * Danilo Medaković, urednik »Sedmice«, književnog časopisa srpskog. i6a