ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 161

sabrao, a za nagradu, da mu da 300 exemplarah. On bi želio da nam javiš jeli Vuk ostao pri svojoj riječi, e bi po istom Sukiću i te pjesme u rukopisu poslao; jer drugčije ako u skoro ne bude čuo šta će biti, moraće poslije po pošti slati. Jesi li čuo da će Pejaković

3 doći amo da bude Prefektom kod ovog Spailuka ? Čudo mi je da ti o tom ništa ni jesi čuo od tvog brata, jer da si čuo, nevjerujem da mi tu znamenitu novost nebi bio javio. Svi naši ovdašnji činovnici u velikom su očekivanju, i propituju, kakvi da će biti taj nepoznati Prefekt. Nadam se da ćeš mi prvijem pismom javiti štogod o tome moga znanja i ravnan ja radi. Slakomio se jedan naš mladi činovnik; Sudarović

4

, šumar u Semeljcima, i uzima jednu sestričnu Biskupovu, što je dosad služila Baronicu i mati. . Mislio si da neću pročuti što si mojoj sluškinji pri tvom odlasku u dvaput dao ? Naco, to ti nevalja ! Pozdravlja te Belaj. — Sunić neće da se još ženi. On ima sada po malo groznice. Ferdu

5 nije skoro nikada vidjeti. Piši štogod o Glaviniću, ako znaš. Pozdravi brata i Ristu i Bartulića. Ja sam s' mojom ženom zdravo, i želimo da i ti ostaneš u podpunom zdravlju i sreći. Piši u skoro. Primi iskreni poljubac od tvoj brata Adresa: , Luke Botića Ignjatz Brlić Doctorand der Rechte Wien Landstrasse Obere Reisner-Strasse Na 467-11-12. 1 Roditelji Botićeve žene, koji su živjeli u Trnavi 2 Sukić Adam, svećenik đakovačke biskupije, koji je 1851. postao kanonikom na prijedlog Strossmayera, a direktor sjemeništa je bio 1850—1860. — Možda je Botić mislio na drugoga Sukića, tj. Josipa, profesora u sjemeništu (1853—1860). 3 Jamačno je Botić mislio na Pejakovića Miška, koji je 1878—1892 bio profesor u sjemeništu; gdje je u ovom času bio, nije mi poznato. 4 Sudarević Hugo, revizor đakovačkog vlastelinstva (1856—1883). 5 Ferdo Filipović. 31. [Đakovo, 21. XI. 1856]. Dragi brate! Osim ovoga što tvom bratu pišem, i ti možeš prostiti, imam ti primjetiti, da mi ne izgleda značajno od Medakovića

1 pozvati Hrvate na megdan, pa se iz megdana povući. Čuo sam i ovđe, da Pejakovića nije nikad mislio Biskup amo pozvati u službu. — Žao mi je što nijesi mogao Jukiću da dobaviš ono knjiga. On je rekao da će do koji dan ići u Peštu ili u Beč, da se liječi, jer boluje od kamena. On je naumio štampati u Osijeku III svezku svog Bosanskog prijatelja, pa Biskup samo što ga od tog posla ne odgovara. Da mi je drago što odbijaš od sebe patronat našega magnata, ne treba valjda da ti kažem. Vjenčala mu se juče sestrična sa Sudarovićem, i svatovi su ručali pri njegovoj trpezi, osim matere nevjestine i njegove rođene tetke. Raznio se u Arhivski vjesnik 161