ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 147
prirodi, a osobiti (sic!) u moralnoj. Dakle, moj Naco, preveć kasno! Odsele ću ti brojiti slučajeve mog zakašnjenja, vidićeš da nije možda to ni netemeljita slutnja, ni luda predsuda. Ele će mi bar ostati od Kate lijepa čista uspomena i jedno čuvstvo više za mojega života. Vrag zna, Naco, jeli kod drugih ljudi ovako kano što je kod mene? Ni slavu, ni bogatstvo, ni moć ni ništa ti neće moje kukavno srce nenaviditi koliko što će nenaviditi, ako poznata mi mila ženska dopane tug jih rukuh: i da do te nenavidnosti dog jem ne mora mi baš preveć omiliti. — A što ti je još smješnije ! U takovijem slučajevima, takova moja nenavidnost u toliko više ti se uzpaljuje u koliko mi je manje poznata osoba kojoj ide pripadati, kano što mi je Leović sasvijem nepoznat. — Ovo sedam posljednjih riječih što primjećujem pišem ti 30. po podne, vrativši se jutros u i 9 iz Vinkovacah. — U pisanju juče ovog lista dogje ti jedan šumar mladi, i predloži da idemo u Vinkovce. Istom sam se bio iz Broda vratio, pa opet primim ponudu i sjednem ti šnjime i Šunićem na kola pa put predaše. U Vinkovcima sam ti bio od 7 u veče do 3 sata u jutro. Lijepo mjesto! Šteta što je soldati ja sve pritisnula za one mnoge i lijepe djevojke što ih tamo imade ! No možda, da soldati je neima nebi ni Vinkovci tako lijepo izgledali, premda militarija nije navela pod Vinkovce tihi Bosut, koji me jako zanimao, ne manje možda od najljepše djevojke. Na nikakvi korak da te ne odluče moje gornje riječi glede Kate. — Šuti i miruj sa svijem. Ko zna nije li moje dobro, što imam još kada vremena misliti i promišljati i pripravljati se za onaki odlučni čin ! Slavjanska je ona izreka: »Gdje je sreće, tu je i nesreće, Gdje nesreće, tu i sreće ima«. — Pače da ti nezaboravim kazati, s'bratom sam ti skoro čitav dan bio i veselo u razgovorima sproveo. Dvaput sam bio šnjim kod Kate i Veronke i tamo se dosta zadržavali. A kolima sam ušao u Malinovu avliju, gdje su mene i šumara Malina jako prijazno dočekali. Jedino mi je žao što Malino vi na me se tuže, da sam se zahvalio na njiov ručak, prem došao k'njima, a ručao s'bratom. No mislim to će oni Andriji prebaciti, a on će me znati izgovoriti. Jesam li ti javio,, da sam Jovom [Filipovicem] 2 onomad se sastao bio ? Došao je ženom rod pohoditi. N[a Brašafnčevo mislim ti u Miholjac i u Pečuh Belajnom i Šv[iglinom] 2 , a druge nedjelje Falcioniom, Šunićem i Sudarevićem u B[abinu Gre] 2 du. Ta sva pako putovanja kradom činim, jer dopuštenja nemogu da dobijem. U oči sveca odem, a preksjutra rano već sam kod kuće, ma gdje bio. To me tako razvedrilo, da sam ti sa svijem na kumice svoje zaboravio. Mislim, što bi čovjek čuvstvo svoje trošio kod hudijeh njekojieh djevojakah, kad je Brod, Vinkovci itd, pun izvrstnijih ? Manah je svuda, ele ... ele — šta ti znam da ti kažem šta mi tamo srce više zanimivosti nahodi! — Na p. kad ti jedan stari kapetan laska jednoj furirskoj kćeri, koja ga nevoli, a diči se laskanjem takove zvijeri, i nebi ga od sebe u nadi kakve sreće sirota odbacila; pa mu na njegove medene riječi u veče na sokaku, kuda Luka prolazi jedni jem bećarom, odgovara, na prolazeće pogledav mahom, pa mjereći zamišljena zaljubljenika, koji je oči oborio na zemlju: Es freut mich! Takovog prizora u provincialu vidjeo nijesam. Niti nas je u provincialu ustavila baba kakva pijana, s flašom vina pod pazuhom, pitajući jesmo li gjaci? što prije nijesmo došli ? da ih je bilo malo prije svakojakijeh stvorovah iz Vink. i okoline; no da ima jedna za nas sva tri. A kad ti se prikuči taj poliandrički stvor, gadna, brate, da nebi plju147
