ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 139

Na drugoj strani papirića Ignjat Brlić piše bratu Andriji T. Brliću: »Istom što sam jučer odgovorio Botiću na njegovo pismo, primam danas od njega evo ovo, koje se tebe tiče. Ja sam mu eto sad odgovorio, da sudu kaže, da sada pribivaš u Knezgorici; za to se ti požuri, pa što prije piši na sud đakovački, da se zbilja ta sramota neučini. Iz tog njegovog pisma najbolje ćeš uviditi, kake su to stvari i kako stoje. Sad se sjećam, da ti je Knežević iz Os jeka pred odlazak pisao; možda o tom? Kako bi dobro bilo, da si mi to kazao. Nadodato pismu rukom A. T. Brliću: Odgovor u odgovoru na Sviglinov list od 30/5. 1 Da nije to možda Koch-Kuhač Franjo Ks. (1834—1911), muzički pedagog i sabirač narodnih popjevaka iz Osijeka, koji se tek od 1871. nastanio u Zagrebu, a dotad živio u Osijeku? 14. [Đakovo, 21. II. 1855]. Dragi Naco! Odgovaram ti na tvoj list od 11/2 t.g. a što ti nijesam odgovorio na jedan list pred ovim što si mi 18. pisao tome je komput bio kriv, a ne da bi se izgubio bio. Sto si, Bogati, uzrovao za komedije koje mora da bivaju u današnjoj sveopćoj komediji? Ja sam mislio da ćeš kad ti ja javim što mi je zabranjeno bilo, škripnuti malo zubima, i ćutiti, kano što ja radim; a ti svedjer pitaš i priupitkuješ stvari koje dobra neće, a mogle bi zla donijeti! Ali već kad hoćeš, neka bude na tvoju. Kad je ovdašnji sudac Bojničić otišao u Valpovo sa željom da me tamo unotaroši, kako je prijatelj Baronov

1

, očitovao mu je tu želju; a Baron na to: »Jeli to taj bundžija što je iz Turske došao itd. Molim te samo mi toga gada amo ne nosi itd. To je prva scena bila. Cuj drugu — Dog je u Varoš nekaki ritmeister žand.; poče govoriti o biskupu kano o panslavisti itd. Rogić poče Nj. Presv. braniti, a moj ritmaj. navede kako je Nj. Presv. mene renegata, bundžiju itd. pod svoje zakrilje primila. Obedvije te scene čuje kroz Rogića Regen

2

, Baronov tukluk i javi sve to Biskupu, koji je odozgo, kano što prije pisa dobio nekakve ukore (bar tako mi reče i Biskup i Regen i Rogić i Blaž

3 i što ti znam ko sve ne). Kad se ja vratim s' komputa iz Dren ja, mene dozove Regen i od strane Nj. Presv. kroz dugu prodiku očito va mi, da moram prestati dopisivanje s' Br 1 i ć e m, pisati javno, i čuvati se svakog izraza opasnog. Jednu nedjelju danah kasnije dojdem s' poslom nekim pred Nj. Presvjetlost, i ova mi opetova, da se čuvam Brlića, koji će stradati, i da opažan budem, jer se na sve gleda, i njoj je dopokon nađeno šta zamiriti i ukoriti itd. Kakva su sve masla u toj cicvari neznam; samo znam da sam za čas promislio u sebi, kad sam na samo bio, i vidjeo da, kad baš hoće da budem lukav, ništa mi ne smeta s' tobom dopisivati, a tijem putem i razumjeti se s' bratom, jer što mi dva pišemo, to može i on valjda znati. Jesuli razumjeli pod imenom Brlića tebe ili brata, niti znam, niti sam mario pitati, već sam to razumjeo kako mi se bolje svidilo; a tebi sam javio ukratko stvar da znadeš na čemu smo. I ja mislim sva ta tandara neće ni tebe ni mene ništa poremetiti, i mi ćemo se pozdravljati kano i dosada, a što neću pod adresom tvoga brata pisati mu ili dobiti pisma njegovim rukopisom opravljena,