ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 131
7. Naco, brate! — 10 sati u večer 18. Lipnja. [1852]. Jutros imao sam rano otići na Positu, pa, vrativši se, brat mi dade tvoga lista, koga nijesam ni imao kada da prostijem kod kuće, nego: Žurise sinko! hajde! a još si tude! i takovijem priličnim opremišeme na polje da nadgledam jedno 30. ženskadi kako rade; a tvoga lista putem do polja pročita, od kad do kad bacajući koju riječ družinom oko slavonkinjâ trulijeh. Sjutra pako moram za isti posao rano uraniti, pa i nemam uprav kada da opet prostijem tvoga lista za odgovorit' ti točno na ono što mi pišeš. Nego o putovanju, brate, kad nemožeš za tvoju slast ove godine onamo da putuješ, molim te s' mene ne[!] ni ne okreći glavom; jer ja zbog iljadu važnijeh uzroka odovud se nebi morao nikuda na daleko ove godine krenuti odavle 1 , da mi nije u glavi to: da ja nijesam ostavio sve što sam imao za iskusiti i za znati ja sam kako je kuda i što je, već je to jednodušno sa braćom zaostavšom bilo; pa da se nebi dakle od njia odtuđio kano sa srcem tako ni sa inomišljenjem i iskustvom, i da bi malo pirnuo u našu vatru, napokon da 1 bi željnom srcu zadovoljio moram ji, makar preko vatre i preko zdravlja vidjeti i šnjima se prorazgovarati. Dakle budući to jedini uzrok zbog koga mnogo ću prigoriti da želju napojim, meni nije u putu do drugog posla, niti mi je što drugo na pamet nego: kad ću doći! pa poslie: kad ću se vratiti. S' toga, brate, ja bi, kad ti nebi došao, ja bi letio do onamo; pa bi letio opet natrag; jer brate (a to ti je odgovor na onome što mi pišeš, da — ako budem ovdje i do godine), ja ću ti ovdje ostati barem 6 godina kod brata ti i kod Biskupa: a kako i što, znaćeš kad se sastanemo. Dakle, kad ti za se nemarim da idem onamo zasada, (jer bi ja jedino s' tebe potrošio više vremena i novaca na putu, a tu ću ja za jedno desetak danak pritegnuti opanke, pa hajde, dok me duša može nositi; a nije vrijedno da ti tako vrat zamnom lomiš bez potrebe. A do godine opet ja ću onamo otići, pa će mo zajedno 2 . Za ostala omanja putovanja, dođi amo da se razgovorimo malo, pa hajdemo. A tebi pak osobito poslie dvije godine bilo bi potreba doći, a sramota ne doći u tvoj zavičaj ! Čuti slavonkine kad skoknu pak zaviknu — ijaj ! ahaha! — Kad dođeš amo čitaćuti opisanje običaja jednog sela kog sam iz usta seljaka jednog iz istog sela uzeo 3 . Bog ti dao, Ignatije brate, da u redu tvoje stvari svršiš tamo, pa dodji, ne oklevaj, da se malo prorazgovorimo, pa da trknem časom k'braći. Tude u Zagrebu među đake bošnjake otiđi pa mi ji sviju bratski pozdravi i poljubi 4 . Oni za me sve znadu. A među njima ima fra Marko Tuzlančić 5 , crnomanjast srednji momak meni osobito ugodan s'kojiem ćeš se osobito s'moje strane sastati i upoznati. Upitaj ga hoću li njemu da pošljem onu kabanicu što mi biaše dao da u Travnik odnesem povratiti jednom kapelanu 6 . Ako su ti fratrovi tude, odmah me opomeni da jim pišem. Fra Anđeo 7 je u Sutiskoj u Manastiru, a fra Ivo 8 je pod zemljom ! Bog mu dao pokoj — Da njia nije Bog doveo u Zagreb nebi se sastali možda nikada Ignjat i Brat Luka Pozdravi sve one koje i drugi put. Nemoj da ne pozdraviš. Martinu kaži: zašto nemam kada da mu ovijem putem odgovorim uz tvoje'. • 131
