ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 126

za me, slobodno mu kaži da mi je amo dobro. Naco, otkada sam živ, sveđer sam bio bogat ljubavlju i ko me kad ljubio, sveđer sam ga ja dvaput više ljubio — ne znam kakobi ti bolje otkrio srce moje. Živi tvojemu Luki

7 A d r e s ai: Ignjatu Brliću učeniku osme škole u Zagrebu 1 U Đakovu, u župama biskupije, kao i u Brodu, ima više Malina, pa ne znam na koga on ovdje misli. 2 Botić misli na vladanje Omer-paše Latasa u Bosni (1850—1852). 3 Ivan Frano Jukić (1848—1857), fratar bosanski i književnik hrvatski. Zatvorio ga je Omer paša 17. I. 1852. Razlog vidi: J. J. Strossmayer, Dokumenti i korispondencija. Izd. Jug. Akad., knj. I., Zagreb 1938, str. 202—203. 4 Kako je poznato, Botić je štampao »Pobratimstvo« u »Nevenu« 1854. 5 Bartulić Ignjat. 6 Vladislav Vežić (1825—1894), odvjetnik i književnik u Varaždinu. 7 Pismo je pisano ćirilicom. 4 4. Djakovo 4/4 [1852] Mili moj brate! Sve sam primio što si mi poslao. Hajde da te pohvalim — čovjek si! A pače triput si čovjek, kad si privolio čekati do jeseni za vidjeti naš narodni alem kamen. Vjeruj mi, brate, što se više promećem kroz naš narod na svakom kraju, to više se svaki dan uvjeravam da nema pokrajine jugoslavjanske koja bi u sebi toliko krijeposti sadržavala koliko spavajuća Dalmacia. Nije toliko do njenog mrtvila koliko do okolnosti ako je ona ostala većinom otuđena u narodnom pokretu. Da su Hrvati drugu politiku držali 48-e godine, da nijesu vojevali protiva narodima, koji su se jedino za svoju slobodu podignuli, i Dalmacia bi bila pristala s' Hrvatima; no su Hrvati braneći svoju slobodu navaljivali na sveti narodni plamen drugijeh naroda, a Dalmacia nije se htjela odreći svojeg ćućenja, ma i nezagrlila braću

1

. U tome ima krivice, a ima i žica pravice; a to pravo Horvati joj već dopuštaju kako se kaju svoje budalaste vjere. Nego »tempo è paglia« vele Taliani. Iskustvo uči čovjeka, a živinu nagon; a međuto đe je nesreće tu i sreće ima. Brate moj, meni je vidjeti Dalmacie koliko zagrliti sve što mi je najdraže — a vidjeću je dakle!? Plašivico, česa se bojiš da mi se može dogoditi? Izdaje se nebojim e dobro poznajem braću kojoj ću se otkriti [pečatnim voskom iščupan komadić papira, pa i riječ na njemu] pak, bi se ticom prometnuo moram ispuniti moju želju!

2 Međuto znaj da ćeš o Maloj Gospojini biti u Solinu na sastanak s' mojom braćom, i na najveći vašar našeg naroda, što dosada znam, i najnarodniji. Ti spominješ Srbiju u putu, a ja sam drugčie osnovao, no će mo se oko toga lako pogoditi; meni je najvažnije da vidimo Dalmaciu; pa poslije vodi me kud ti volja, i u vatru bi. Pišem li što? Pisukam i čitukam, e sada ima spainskog posla najviše u godini. Ali mi, brate, neda pjevati, da bi svršio ono pjevanje. Miran sam, no uzhićen nijesam da bi mogao pjevati, a ja ne mogu da pjevam kad mi srce