ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 114

Kratak sastavak Brlićev za odgovor: Odg. 14/4. Dobio sam svjedodžbu. Dobro nek otvori prije ženidbe oči. Ako je Broschova Paulina dobar izgled. Biskup kod Cara u milosti i Starac če biti trpljen dok ne umre. Prandau

3 i Pejačević

4 nisu sa denuncijacijom Panslavizma uspjeli. 1 Ignjata Brlića (Nace). 2 Kako se vidi — usp. pismo od 27. I. 1856., bilj. 5 — A. T. Brlić je od vlastelinstva tražio posvjedočenje, da je »bio punomoćni zastupnik [pravni] vlastelinstva kod c. k. uredan«. Mjesto da Cekuš sâm dade odgovor, pitao je biskupa Strossmayera. A. T. Brlić je bio tada u nemilosti kod biskupa, pa je biskup zastupao mišljenje, da je A. T. Brlić »jedino u slučaju odsutja odvjetnika vlastelinskoga]« zastupao vlastelinstvo. To je svjedočanstvo Brliću trebalo, jer je tada radio u odvjetničkoj kancelariji Dra. Dvoraczeka u Beču. 3 Prandau Gustav, barun, vlastelin u Valpovu i Donjem Miholjcu. 4 Pejačević Petar, grof, vlastelin retfalski, kasnije zamjenik i veliki župan virovitički. 9. [Đakovo, 23. IV 1856]. Štovani gospodine i prijatelju! Primio sam 18 ovoga pismo Vaše od 14°g kojim ste mi veliko dobro možda učinili, javljajući mi u kakvom se stanju nahode tamo stvari na.Biskupa odnosne, jer Vi znate dobro, kako čovjek nikada nemože biti dosta pametan ni predostrožan; a ja uviđam sve više moju pogrješku iskrenosti neumjestne. Vaša pisma na oca Blaža

1 i na Cekuša, čim sam ih primio uručio sam i Cekušu i Kuni.

2 Kano što vidim iz riječih Vašeg pisma, poznato Vam je već, da sam se 16. t.m. vjenčao s'Pavkom Brošovom. Korak taj jeli takov, da bi mi bolje bilo da sam u bunar skočio, prije nego što sam ga učinio, to će mi budućnost pokazati, koju za sada u gorkosti ne očekujem. Međutim sve više mi razcvaje nada, da ću od žene što je moguće više imati slobodu djelovanja u duhu mojieh idealan. Hoće li mi pako ona podpora i ostan pri istom djelovanju biti, i to, kano što je prije ženidbe bilo, ostaje i danas nadom, nada bujnog zelenila, koja kad bi uvela, mnogo bi zadovoljnosti u mojemu srcu zamrlo, i teško da domaće sveze nebi sbilja postale mi verige. U koliko se s'toga Vi za me brinete, iskreno Vam hvala, a utjeha ujedno neka Vam u tome bude, što sam sve to i mnogo što više prije moje ženidbe promišljao, i svakom sam koncu mojom bar maštom mogao na kraj stati. Da ni jeste u Vašem listu glede tog predmeta spomenuli i primjetili, da je u ostalom dobar izgled ako je Pavlija Broš moja supruga, Bog i duša ako me Vaš list nebi malo uzdrmao kano kobno proročanstvo! Ta Vi znate kako sam ja mekana utiska kadkada? Nadam se da nećete, ako se desi zgodna prilika i bude izgleda da će mi šta pomoći moći, propustiti preporučite me Biskupu. Ako je Vuk

3 tamo, pa se šnjim sastanete, molim Vas pozdravite ga. Pozdravite mi Nacu

4 kad mu uzpišete, a i Vi da ste zdravi. Vašem prijatelju Luki Botiću Djakovo 23/4 1856. Primite pozdrav i od moje žene.