ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 110

oku, tako da bi skoro vjerovao da bi se i oka lišila za lišiti se trna. Kakvi će tome kraj biti, nemogu nikako nazrijeti u knjizi moje sudbine. 2 Biskup će koncem ovoga iz toplicah otići u Prag, da se sa starijem carem 3 0 nječemu, kažu, porazgovori. Kaže se i to da mu mladi car 4 nije dopustijo k' sebi pristupiti. Iz Praga će pako kroz njekoliko dànah doći kući. Da me ni jeste pitali, jamačno da Vam o takovijem stvarima nebi pisao; no bi vam bio kazao, da sam nakan, kad dojde Biskup kući, moliti ga da me pusti za koji San u Beč otići, gdje bi tako radoštno zagrlio Nacu, 5 i kako bi s'takovijem putovanjem razvedrijo malo moj duh, koji u ovoj čami gradskoj svaki dan to gore propada. Za tu ću milost moliti kako još nijesam za nikakvu drugu; premda slabu nadu gojim da ću to uspjeti. Oguglali su već nâ moje prošnje i na moje žalbe. Ali ako bi još tako sretan bijo, da me puste, osim drugog veselja, imao bi i tu ra­dost s' Vama se u Beču sastati, jer cijenim da ćete oko 20. kolovoza još tamo biti. Fra Blaž 6 ode sa đacima u Bosnu ima jedno dvije nedjelje, i ostavi kod mene njeka dva motulja vašijeh pisamah, koja ja sad kod sebe čuvam, dok šnjima možda drugačije ne uporavite. Pri odlasku ni sam mi nije znao uprav kazati gdje će se kad nalaziti; nego je Jukiću 7 , sadašnjem kapelanu u Trnavi, ostavijo naputak, kako da mu se pisati može. Vaše uspješno poslovanje na književnom polju vehoma me veseli, skoro kan da bi iz istog i meni slave dolazilo 8 . Šteta što ova noblesse nije kadra ni zastiditi se od vaše slave iza nepristojnog postupanja prama Vami. Srdačno Vas pozdravljajući, bivam u Djakovu 28. Srpnja 854. Vaš zahvalni Luka Botić A. T. Brlić na pismu napisao: Odg. 9/8 854 iz Broda. Da idem u Vukov. odmah 4.5. u Beč, nek dogje, pa ćemo zajedno. Manger 9 bi rad u Omiš a theolog. da svrši i Bisk. da ga redi. Praus 10 bi pobr. rad izdat. Nagrada 50 — 100 Exempl. Topalovića" nek pozdravi 1 nek mu javi kuda ću. Joksima Novića 12 put i pozdr. da u Frušku goru idu. Adresa: Velecijenjenom Gospodinu Andriji Torkvatu Brliću, kod čestite Gospođe njegove sestre u Novoj Gradiški 1 Radilo se o nekim parnicama u koje je upao A. T. Brlić — kako se čini — zbog službe u vlastelinstvu. O čemu se zapravo tu radilo, nije mi poznato. 2 »Gospodična« je neka biskupova svojta, koja je bila »namijenjena« Botiću, ali ovaj nije htio za nju da znade. 3 Stari car, Ferdinand V. (1835—1848). 4 Mladi car, Franjo Josip I. (1848—1916), koji je 1848. došao na prijesto. 5 Ignjata Brlića, brata A. T. Brlića. 6 Fra Blaž Jošić (1820—1868), bosanski franjevac. 7 Fra Ivan Frano Jukić, koji je poslije zatvora u koji ga je bacio Omer-paša i pro­gonstva bio privremeno pomoćni župnik u Trnavi kod Đakova. 8 A. T. Brlić je štampao tada »Die freiwillige Theilnahme der Serben und Kroaten an den vier letzten Österreich, türkischen Kriegen« (1854). 9 Vjerojatno đon Petar Manger, splitski kanonik. Po svoj prilici je A. T. Brlić Man­gera vidio u Beču. Manger je poručivao Botiću, kako vidimo, da se vrati u Dalmaciju, a prije da svrši teologiju u Đakovu. 10 Josip Praus, urednik »Nevena«. Poslije velikog uspjeha »Pobratimstva« Praus je predložio Botiću preko A. T. Brlića da bi »Pobratimstvo« izdao u posebnoj knjizi, ali do toga nikad nije došlo za života Botićeva. 11 Mate Topalović (1812—1862). 12 Joksim Nović Otočanim (1807—1868), književnik srpski. 110

Next

/
Thumbnails
Contents