ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 86

Nova peć u Vinici, izrađena od ovog lončara-pećara Bartola Detića, stajala je 6 ugarskih forinti. Za taj se novac u Varaždinu tada moglo kupiti 1/2 jutra oranice.

713 Iz iste je oporuke zanimljiv podatak i o dugovanju krznara Gašpara, koji stanuje kod »Mazalem«, od 8 ugarskih forinti. Ovo je, u stvari, zalog — »impignoratio« —spomenutoga Gašpara na ime tih 8 ugarskih forinti. Majstor pećar-lončar Bartol Detić drži na ime toga duga u zalogu 1 »cyphum

8 argenteum« — 1 srebrnu čašu, 1 »coclear

9 argenteum« — 1 srebrenu žlicu, 4 »annulos argenteos« — 4 srebrna prstena i 1 »nodulum argenteum« — 1 srebrno dugme (ukrasno). Kraj ovih pećara i lončara u isto se vrijeme spominje i pećar-lončar Mihajlo.

10 Mogli smo, dakle, utvrditi da krajem 16. stoljeća u Varaždinu djeluje 5 pećara-lončara majstora; godine 1717, kada varoški sudac Zebec prepisuje i potvrđuje cehovska pravila pećara-lončara, zabilježena su nam 4 pećara-lončara; godine 1773. ovdje rade 2 majstora pećara-lončara, njihovih 6 pomoćnika, i 2 naučnika. Da bi se upoznali s brojčanim stanjem zanatlija pećara-lončara — zdjelara u 19. stoljeću, dodajemo da ih je 1870-tih godina u Varaždinu bilo 39. A to je sigurno veoma veliki broj. Zanatlija svih vrsta zanata ima tada u Varaždinu 1290. Još i tada nalazimo u ovom gradu zanata koje mi danas više ne trebamo: 5 čavlara, 2 izrađivača oruđa, 1 suknara, 66 tkalaca pamuka i lana, 3 gumbara i pojasara, 4 kožara, 2 rukavičara, 7 češljara. Nedostatak industrije posebno je dobro okarakteriziran i brojem nekih zanata: pećara-lončara-zdjelara 39, mlinara 99, mesara 58, tkalaca lana i pamuka 66, krojača 147, postolara 206, čizmara 105, krznara 39, klobučara 31 te stolara 66.

11 Prije nego što prijeđemo na obradu samih pravila ceha pećara-lončara iz 1717. godine, iznesimo još jednu manje poznatu činjenicu. Naime, i lončari (pećari) nalaze se među ostalim zanatlijama grada Varaždina koji u feudalnom društvenom uređenju vrše dužnost vatrogasaca. Požarni propisi doneseni na sjednici magistrata grada Varaždina 10. i 11. ožujka 1757. godine među pomoćne vatrogasne snage ubrajaju gumbare, pojasare, pekare, klobučare, tkalce i lončare (pećare). Tu se kaže: »Peto: gumbari, pojasari, pekari, klobučari, tkalci i lončari, kao nosioci vatrogasnih ljestava, moraju umorne od rada drugove u tom poslu zamijeniti i marljivo raditi na zapaljenim krovovima kuća.«

12 II Sačuvana pravila ceha lončara iz 1717. godine, na suvremenom hrvatskom jeziku, u tolikoj su mjeri informativna da su u stanju dati odgovor na čitav niz veoma značajnih pitanja o radu i radnim odnosima u toj za7b 1 jutro oranice = 12 forinti, dakle za 6 forinti 1/2 jutra — HAV, AGV, L.c. 1587/9, p. 3. 8 Cyphum = schyphus = poculum — Barthal pod cipus; scyphus; Jambrešić, »Lexicon Latinum« pod scyphus i, m. Cic. V. poculum i, n. = Za pitje poszuda, chassa, kupa, kupicza; eventualno i pehar. 9 Coclear = cochlear, cochleare, is, n. = žlica, kašika. 10 HAV, AGV, L.c. 1587/9, p. 153. 11 Mirko Androić, Povijest vatrogastva u Varaždinu 1220—1955. Varaždin 1955, str. 87/88. 12 Androić. cd., str. 50—51.