ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 58
Kako su sve bilježnice vođene jednoobrazno i kako se odnose na kratki period vremena od šest uzastopnih godina (samo je jedna preskočena), i budući da se radi o istovrsnoj uvozno-izvoznoj robi, više-manje na istim relacijama kroz sve godine, za uvid u materijal koji »Mensuali« pružaju bit će dovoljno objaviti u.cjelini jednu bilježnicu. Izabrana je ona za godinu 1789, i to zbog značaja te godine u svjetskoj historiji i zbog toga što je ta godina nekako u sredini vremenskog perioda na koji se »Mensuali« odnose. Objavljivanje je izvršeno »uti iacet«, samo su iz tehničkih razloga kod podataka o uvozno-izvoznoj robi ispuštene rubrike — mjere i težine, ali su odgovarajući podaci, ukoliko ih ima, unijeti u rubriku — količine. Cjelokupni materijal iz svih šest bilježnica »Mensuala« bit će obrađen u posebnom radu, koji je u pripremi. Međutim, ovdje se iznosi jedan od najznačajnijih podataka za sve godine, a to je ukupna vrijednost uvezene i izvezene robe. Podaci se daju u tromjesečnim i godišnjim iznosima, u francuskim livrama. (Vidi priloženi pregled.) Kako se iz ovog pregleda vidi, uvoz uvijek premašuje izvoz. To posebno treba naglasiti, jer je Bruèrov prethodnik, francuski konzul Le Maire oko 1762. god. pisao da se u Dubrovniku, u trgovačkom smislu, ne može govoriti o uvozu, nego samo o izvozu. 3 Ono što je Le Maire pretpostavljao, da bi se trgovina mogla razviti uvozom sukna, šećera i kave, uistinu se i ostvarilo. Ali isto tako upada u oči da se vrijednost izvoza, koju Le Maire procjenjuje na 2 milijuna francuskih livara, nije mnogo povećala, ako se izuzme godina 1786. i 1787. kada je ta vrijednost — zbog kuge, odnosno poteškoća koje su nastale za trgovinu u početku rusko-turskog rata (1787—1792) — bila čak ispod Le Mairove procjene. Još treba konstatirati jednu, inače sasvim normalnu pojavu kad se radi o prijevozu robe jedrenjacima, a to je da su stavke uvoza i izvoza uvijek bez iznimke najveće u trećem tromjesečju — u srpnju, kolovozu i rujnu. Na kraju, radi boljeg uvida u sadržaj »Mensuala«, jedna riječ o linijama na kojima se odvijala uvozno-izvozna trgovina i o uvozno-izvoznoj robi. Na zapadu su najznačajniji centri: Ankona, Trst —Rijeka, Venecija — Istra, Pulja, a u daleko manjoj mjeri Napulj —Sicilija, Kalj ari, Đenova, Livorno, Marsilja. Na istoku je najveći izvoznik-uvoznik Bosna, Albanija, Grčki arhipelag, zatim Smirna, a u manjoj mjeri i luke sjeverne Afrike. Što se tiče robe, najmasovnije terete predstavljaju: vuna, vosak, razne kože, skjavine, kapoti, duhan u listu i prahu, kava, šećer i riža. Među manje uvozno-izvozne terete mogu se ubrojiti: lan, laneno sjeme, pamuk, loj, rujevina, bob, čibuci, čelik, kositer, olovo, pokrivači od krena, konjska oprema, fesovi, sapun, sukno, stipsa, konji i drugo. Od tereta koji su uvoženi uglavnom za potrebe Dubrovnika, treba spomenuti: brodsku opremu, papir, pokućstvo, pomodnu robu, razna stakla i kristale, fajansu, zemljano posuđe, razne boje, donove, sačmu i pušćani prah, tjesteninu, bakalar, južno voće, a posebno žito i sol, koju su uvozili jer iz svojih solana nisu mogli namiriti potražnju iz Hercegovine i Bosne. Rijetki su samo izvozni artikli, artikli dubrovačke privrede: slane sardele, dubrovačka raša (rassa del paese) i ponekad nešto vina i ulja. 3 Izvještaj Le Mairea, Starine XIII, Zagreb 1881, str. 91, 92. 58
