ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 441

sastanka (str. 147—163) te napokon izvještaj o skupštini Društva (str. 165—195). U dodatku se daje prikaz rada Društva i donosi popis svih članova sa spomenom pokojnih članova (str. 175—203). Organizacija za održavanje VII sastanka crkvenih arhivista povjerena je 15. XI 1965. nadbiskupu u Bariju. U sporazumu s tajnikom Društva drom Simeonom Duca osnovan je počasni i radni odbor sastanka. Predsjednik radnog odbora bio je generalni vikar mons. Michèle Venuzzi, a tajnik dr Giovanni Pinto. Rad odbora bio je uspješan. 14. XII 1965. poslana je obavijest članovima Društva o sastanku, a 7. III 1966. pozivnice, s programom onima koji su najavili svoj dolazak. — Od naših crkvenih arhivista i historičara bili su na sastanku prisutni: dr Josip Butorac, dr Antun Ivandija, dr o. Bazilije Pandžić (Rim), Jakov Rendić (Bar), Makso Peloza (Rim) i Franjo Jakupčić (student, Rim). Na ovom je sastanku tematika obrađena u 7 referata: 1. prof. A. Ciceri govorio je o biskupskim i kaptolskim arhivima (str. 59—74), 2. prof. Giuseppe Raspini o župskim, bratovštinskim i društvenim arhivima (str. 74—93), 3. dr Ernesto Figini o uređenju i opremi, arhiva općenito (str. 94—96), 4. dr o. Bazilije Pandžić o arhivima generalnih i provincijalnih redovničkih kurija (str. |97

—107), 5. o. Simeone dalla Sacra Familia OCD. o arhivima redovničkih kuća (str. 108—129), 6. prof. Pasquale Di Bari o državnom arhivu u Bariju i njegovim fondovima (str. 130—133) i 7. mons. Dante Balboni o čuvanju liturgijskih knjiga u crkvenim arhivima (str. 134—145). Glavna predavanja (Ciceri, Raspini, Pandžić i Simeone) izrađena su na osnovi anketa koje su provedene u različitim crkvenim ustanovama. Ove teme su, dakle, predavači obradili na temelju faktografskog materijala, stoga i rezultati imaju praktičnu vrijednost. Konstatirano je da je u crkvenim arhivima materijal raznoliko sređivan, a to je posljedica neizjednačenosti u organizaciji i podjeli rada u uredima crkvenih, ustanova. Ove, naime, ustanove i njihovi uredi nemaju jedinstvenu obradu spisa (referade), već gotovo svaka ima svoju vlastitu razdiobu, pa prema njoj dolaze spisi raznoliko u registraturu i zatim u arhiv. Referenti su na ovom sastanku iznijeli prijedloge kako bi, uglavnom idealno, trebalo riješiti pitanje organizacije pojedinih vrsta crkvenih ureda da bi se postiglo jedinstvo u razdiobi obrade spisa prema jedinstvenim shemama, da bi se zatim provelo jedinstvo u sređivanju spisa i u arhivima. Predavači su predložili i konkretne sheme o podjeli dijecezanskih, župskih i redovničkih arhiva na serije (»naslovi — titoli«). Dijecezanski arhiv bi imao 17 serija, svaka s više ili manje podserija, župski arhiv 8 odjela s većim ili manjim brojem serija i podserija, k tome posebni arhiv za crkvene organizacije (bratovštine i društva); arhiv generalnih i provincijalnih kurija imao bi 12 serija, a arhiv redovničkih kuća prema prijedlogu dijelio bi se na 4 sekcije, svaka po 4—6 serija. Ova razdioba rezultirala bi iz rada crkvenih ureda prema predloženim shemama. — Naše je mišljenje da predložene sheme, iako obuhvaćaju vjerojatno svu mnogostruku aktivnost crkvenih ustanova, ipak nisu posve prikladne za svaku ustanovu, npr. za male župe ili za male redovničke kuće. U manjim uredima dosta bi bilo voditi dosjee mjesto serija ili podserija, naročito za neke aktivnosti manjeg opsega. Ti bi dosjei došli pod neki zajednički naziv koji bi obuhvaćao više srodnih u tekstu navedenih serija. Za stariju arhivsku građu vrijedilo bi dosadašnje uređenje arhiva, a za novonastalu bi vrijedilo sređivanje prema podjeli koju bi prihvatilo crkveno zakonodavstvo za pojedine vrste crkvenih ureda.