ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 412

Tu se nalazi i pismo od Ciprijana Zochowski iz Helma o slavenskim knjigama. Naslućujem da bi ovo pismo moglo doprinijeti poznavanju Paštrićeva rada na staroslavenskom brevijaru i misalu. — Za mene je osobito interesantna činjenica da postoji dokaz o pismenoj vezi između Ivana Paštrića i Roberta Papafave. Papafava je, naime, prijatelj Jeronima Paštrića. U sporu oko svetojeronimskih ustanova, u kojemu su bili živo angažirani, kao protivnici, Juraj Križanić i Jeronim Paštrić, napisao je Papafava za Paštrićevu stranu knjigu »De situ Carniolae, Carinthiae, Stiriae atque Epeiri, et regionum Illyrico finitimarum disquisitio Roberti Papafavae, Patauini, patritii veneti, abbatis commendatarii, Romae, Apud haeredem Io. Petri Colinij MDCLV«. Rukopis djela čuva se u arhivu Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu. Nameće se pitanje, nije li i mladi Paštrić, Ivan naime, imao kakvog posrednog udjela u sporu između brata si Jeronima i Jurja Križanića oko Kranjaca. Među pismima ovog kodeksa nalazi se jedno iz Perasta od 16. XI 1683 (f. 240—240v). Cosma Mauritio(?), koji se potpisuje kao: Arcivescovo di Citi e d'Amatunta, piše Paštriću 10. listopada 1680. iz Ankone (f. 245v). U pismu spominje Diod. Bosdariusa. — Postoji i pismo od Šimuna Cavagninija iz Splita od 6. rujna 1686 (f. 309). — Pisma ovog kodeksa idu od godine 1661. do 1701. Spomenuo sam da su neka pisma po autorima, odnosno po adresatima, ušla U onomastičku kartoteku rukopisa Vatikanske biblioteke. Vrijedi ih zabilježiti. Sačuvao se koncept pisma što ga je Paštrić uputio Ivanu Mariji Lancisi (Bog. lat. 95, ff. 32—33). U kodeksu Borg. lat. 95, f. 133 nalazi se ulomak Paštrićeva pisma Ludoviku Davidu, slikaru. Sačuvalo se pismo Hanibalu Albaniju, kasnijem kardinalu, u kojemu je riječ o knjizi Ivana Lannoya (Borg. lat. 483, ff. 331—332). Izvorno Paštrićevo pismo od 9. srpnja 1677. upravljeno Ivanu Franji Albaniju svjedoči o Paštrićevoj vezi s budućim papom Kiementom XI (Borg. lat. 739, ff. 23—24v). U Paštrićevoj se ostavštini nalaze Paštrićeva pisma slijedećim osobama: Ivanu Krstitelju (Battista?) Anguissola, u izvorniku, s nadnevkom: Da Propaganda, 26. ottobre 1668 (Borg. lat. 473, f. 260v). U izvorniku se sačuvalo pismo grofu Aleksandru Anguissola, s nadnevkom: Da Roma, 20 Luglio 1697 (Borg. lat. 739, f. 144). U izvornom konceptu postoji pismo Paštrića Marku Antoniju Boldetti s nadnevkom: Albano„9 Maggio 1701 (Borg. lat. 746, f. 256v). U izvorniku postoji pismo Paštrića prioru samostana sv. Katarine na gori Sinaju, P. Benjaminu Chionisu, s nadnevkom: Roma, 3. Maggio 1687. (Bog. lat. 498, ff. 19—20v). Paštrićevo pismo od 22. lipnja 1694, u originalu, upravljeno Ivanu Ciampini, svjedoči o Paštrićevoj vezi s čuvenim arheologom (Borg. lat. 503, ff. 321; 324

v). U izvorniku se sačuvalo Paštrićevo pismo namijenjeno opatu Fabriciju Guidi di Bagno, od 15. listopada 1678. U kodeksu stoji ime »de Bagni«, u onomastičkoj je, međutim, kartoteci ispravljeno u »di Bagno«, s upozorenjem da se radi o ispravku. Postoji u izvorniku pismo Vilimu Lesleyu s nadnevkom: Roma, 23. Giugno 1674. (Borg. lat. 735, ff. 82; 83v). O vezi Paštrića s opatom Fabijem Mancini, svjedoči pismo što ga je Paštrić uputio opatu iz Propagande 11. studenoga 1694. (Borg. lat. 482, f. 503v). Sačuvao se koncept Paštrićeva pisma Sabinu Mariano (Sabino Mariano) s nadnevkom: Roma 13. Maggio 1702. (Borg. lat. 483, f. 290). U izvorniku se nalazi Paštrićevo pismo Jeronimu Meloniju od 16. siječnja 1699. (Borg. lat. 731, f. 18). Također u izvorniku postoji pismo što ga je 2. veljače 1683, Paštrić namijenio Ignacu Desideriju von Peu fingen (Borg. lat. 746). 412