ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 410

6 — Prijevodi Iz Paštrićeve se ostavštine vidi da se bavio i prevodilačkim radom. U kodeksu Bog. lat. 93 nalazi se poveći tekst (ff. 1—134v). Na f. 1 stoji slijedeći natpis: Relatione delle Missioni de vescovi francesi in Siam et India in 4 parti, tradotta dal francesse... de G. Pastrizio

... U onomastičkoj kartoteci rukopisa Vatikanske biblioteke identificiran je francuski original: FERMANEL DE FA VERY, LUC, M.E.P., Relation des missions des évéques françois aux Royaume de Siam, de la Cochichinne

..., Paris 1674. K tomu je još navedeno i upozorenje na bibliografiju: Cfr. STREI, R., Bibliotheca Missionum, Ed. V, pp. 630; 634. Iz ovog podatka vidimo dvije pažnje vrijedne stvari, jednu s obzirom na Paštrića, drugu s obzirom na kartoteku. Vidimo da je Paštrić poznavao francuski. Što se tiče kartoteke, vidimo da je, barem na ovom primjeru, rađena tako da se nastojalo identificirati neke Paštrićeve tekstove s tekstovima na koje se ovi odnose, a nastojalo se ukazati i na najvažniju bibliografiju. Sačuvao se i izvorni koncept jednog Paštrićeva prijevoda s hebrejskoga. U onomastičkoj je kartoteci označen: Trascrizione e traduzione dell'opera scritta in ebraico »Ars lapidis Philosophorum« di Ludovico Mantulia, inserita in un mss. greco appartenente a mons. G. Ciampini, Gennaio 1695 (Borg. lat. 481, ff. 422—441). Iz ovog se podatka vidi s jedne strane Paštrićevo poznavanje hebrejskoga jezika, a s druge se strane nazire veza između Paštrića i čuvenog arheologa Ciampini ja. Suradnju između Paštrića i Ciampinija potvrđuje također još jedan Paštrićev prijevod. To je prijevod, u stihu i u prozi, teksta s jednog grčkog nadgrobnog spomenika što ga je Ivan Ciampini bio poslao Paštriću u svibnju 1691 (Borg. lat. 481, ff. 186—187). Iz ove se pojedinosti razabire Paštrićevo poznavanje grčkoga jezika i njegov smisao za stih. Prijevodi, vjerojatno Paštrićevi, dolaze i u kodeksima Borg. lat. 94 i Borg, lat. 730. Letimičan uvid u prijevode Ivana Paštrića otkriva da je Paštrić umio francuski, grčki i hebrejski. To proizlazi iz egzistencije dotičnih prijevoda. Ispitivanje naravi i karakteristika prijevoda treba pokazati koliko je Paštrić spomenute jezike svladao i koliko je bio vješt jeziku na koji je prevodio. 7 — Bibliofilija U Paštrićevoj su ostavštini jasni tragovi o Paštrićevim bibliofilskim interesima. U kodeksu Bog. lat. 476 postoji dokumentacija o Paštrićevu nabavljanju knjiga za vlastitu biblioteku. U kodeksu Borg. lat. 500 nalaze se namire za novac primljen za nabavku knjiga za Paštrića. Naslovi knjiga su na hebrejskom jeziku (f. 141). Slijedi i lista hebrejskih knjiga koje su na prodaji, svega 58 knjiga (ff. 142—144). Malo dalje, na f. 167 dolazi lista s naslovom: Libri ebraici che si mandano à R. Abram Pesato. Postoji i katalog Paštrićevih knjiga što ga je on svojom rukom napravio (Borg. lat. 480, ff. 55v

—60). Uvid u biblioteku Ivana Paštrića, preko ovog kataloga, bit će nužan za svakoga koji želi ući u raspon Paštrićevih kulturnih zanimanja. Paštrić je volio knjigu ne kao izložbeni predmet nego kao instrumenat kulture. On se nije trsio samo oko oblikovanja svoje biblioteke, nego se zalagao i za osnutak knjižnice u Splitu. O tome je pisao Florio Banfi.

2 U Paštrićevoj 2 BANFI, FLORIO, L'Istituzione della biblioteca Pastrlzia di Spalato, Rapporti epistolari tra Stefano Cosmi e Giovanni Pastrizio con speciale riferimento a Matteo Baccotich, Archivio storico per la Dalmazia 14 (1939) 263 sl. 410