ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 394

treba upozoriti na referat Andersona održan na III međunarodnom kongresu arhivista, objavljen u prijevodu također u »Arhivistu« za 1956 god., sv. 3—4, str. str. 28—37. — O štetnim utjecajima sunčanog svjetla, vlage, prašine kao i o mjerama zaštite, vidi posebno članke T. Ribkin izašle u »Arhivskom vjesniku«, IH/1960, IV/1962, i VI/1963. OBJAVLJIVANJE DOKUMENATA Objavljivanje dokumenata kao historijskih izvora u uskoj je vezi s izradom naučno-obavještajnih sredstava. Njihova izrada upravo prethodi objavljivanju izvorne građe. Premda su se objavljivanjem historijskih izvora kod nas bavile ponajviše naše akademije, ipak ništa ne sprečava arhivske ustanove da i one objavljuju onu arhivsku građu koja ima karakter historijskih izvora, uz uvjet da raspolažu znanstveno osposobljenim arhivskim kadrom koji će na tim zadacima raditi i da imaju osigurana financijska sredstva. Sistematsko i kontinuirano objavljivanje izvora treba da bude jedan od zadataka arhivskih ustanova. Za rad je potrebno historijsko obrazovanje, budući da ono u sebi uključuje poznavanje historijske metode koja pored ostalog obuhvaća sabiranje izvora (heuristiku) i njihovu kritičku ocjenu. Postoji više vrsta publikacija izvorne građe: 1. paleografsko izdanje — potpuno je vjerna reprodukcija dokumenata; upotrebljava se za dokumente srednjeg vijeka, a služi obično potrebama historijske nastave. Zove se još i diplomatičku izdanje; 2. filološki tip izdanja — za dokumente od XVI do XVIII stoljeća; ortografija i jezik onog doba sačuvani, ali su abrevijature razriješene; 3. moderan način izdavanja izvora — sa suvremenom ortografijom, najčešće za suvremenu arhivsku građu; konačno 4. školsko izdanje — za potrebe historijske nastave (ad usum scholarum). U Americi reproduciraju mikrofotografske reprodukcije. Takva su izdanja osobito prikladna za izvornu građu novijeg doba. Ona su vjeran odraz originala, pri čemu otpada momenat subjektivnosti izdavača, što je slučaj kod tiskanih publikacija. Na takvoj vrsti publikacija sudjeluju stručno obrazovani arhivisti specijalisti. Međutim, većina je arhivista u svijetu zauzela negativan stav prema mikrofotografskim izdanjima izvora. Zbirke regesta predstavljaju također jedan oblik objavljivanja dokumenata. U tom slučaju regesti moraju biti opširno razrađeni da bi mogli poslužiti kao nadomjestak za originale. U protivnom su slučaju samo pomagala. Kao primjer neka posluže objavljeni regesti za radnički pokret u Hrvatskoj, objavljeni u Arhivskom vjesniku III. Pristupajući objavljivanju moramo prethodno: 1. napraviti izbor dokumenata koji dolaze u obzir za objavljivanje kao izvorna građa; 2. utvrditi oblik u kojem će dokumenti biti objavljeni i 3. odlučiti da li će pojedini dokumenti biti objavljeni in extenso, tj. u punom tekstu ili u skraćenom obliku.