ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 14

su uhapšenlci u Grazu govorili da je bio »jedan od istaknutih kapetana«. O Gušetiću je trebalo »oštrije ispitivati« Iliju Gregorića, koji svog prijatelja u prethodnim saslušavanjima nije ničim teretio. Gregorića je trebalo ispitati i o drugim navodima uhapšenika iz Graza. Tako je, npr., trebao odgovoriti na pitanje: »Kako su napali crkvu u Klanjcu i kako su ona dva prvaka upavši u crkvu srušila se odmah na zemlju i više nisu mogli micati ni ruke ni noge?« To pitanje pokazuje da su već tada o događajima u buni kolale izmišljene priče. Vijećnici Dvorskog ratnog vijeća naredili su doktoru Hütstockeru da više ništa ne istražuje o Tahyjevim nasiljima prema seljacima. U vezi s istragom protiv Gregorića objavljujemo i latinski prijevod pitanja za njegovo, prvo saslušavanje 8. travnja 1573. Ta je pitanja Rački objavio prema njemačkom originalu.

43 Iz arhiva Ugarske dvorske komore objavljujemo još jednu ispravu koja se odnosi na istragu poslije seljačke bune. Sišić je objavio dopis kralja Maksimilijana od 7. prosinca 1573, kojim se pitalo Ugarsku komoru da li se može pokrenuti sudski postupak protiv plemića iz Slavonije, koji su podsticali seljačku bunu. Kao prilog tom dopisu bili su zapisnici sa saslušavanja uhapšenih ustaničkih vođa. Komora je te zapisnike trebala prevesti na latinski i utvrditi da li postoje razlozi za pokretanje sudskog postupka protiv plemića koje su teretili uhapšeni seljaci.

44 Komora je kralju odgovorila 17. prosinca 1573. Iz tog se odgovora saznaje da su seljaci kao podstrekače bune optuživali Stjepana Gregorijanca, Matiju Kerečenija, Mihajla Konjskog i Uršulu Meknyczer. U samoj je buni sudjelovalo i nekoliko sitnih plemića (»nobiles mediocris conditionis«) koji su se, prema ocjeni Komore, pridružili seljacima više iz straha nego iz drugih razloga. Pravni stručnjaci iz Ugarske komore smatrali su da se sudski postupak ne može pokrenuti ni protiv jednog plemića, jer se »po zakonima Kraljevine« plemić ne može zvati na sud i suditi na temelju tužbi kmetova, osobito ako su iskazi kmetova dani pod torturom.

45 III Od ostalih dokumenata koje objelodanjujemo u ovom prilogu spomenut ćemo samo neke. Na prvo mjesto po važnosti treba staviti pismo Josipa Dörnberg a štajerskim staležima od 17. veljače 1573.

48 Poznato je da su krajiške oficire Josipa Dornberga i Petra Ratkaja neposredno poslije bune optuživali štajerski feudalci Helfenberg, Raab i drugi da su oplijenili nekoliko štajerskih sela uz Sutlu. Dornberg se pismom od 17. II 1573. pokušao opravdati od tih optužbi. U prilog tom opravdanju opisao je svoj itinerar za vrijeme bune. Taj opis sadržava nekoliko novih podataka o zbivanjima u drugom razdoblju bune. Dornberg je tvrdio da je protiv pobunjenika pošao na molbu vlastelina Tattenbacha u času kad su se oni približavali Podčetrtku 43 Mađarski državni arhiv, E-211, 11-32, fol. 1—6; njemački tekst pitanja v. Rački, n. dj., str. 287—289. 44 F. Š i š i ć, Hrvatski saborski spisi, knj

. III, str. 389. 45 Mađarski državni arhiv, Expeditiones camerales 1573, fol. 34—35. 46 Bauernaufstände 1573, str. 409—412.