ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 124
čuje ih se blagajni da bi se darovao Radič. Konačno 25. VIII Radič izdaje povelju. U njoj ističe svoje zasluge kod Ostoje da Dubrovčani dobiju Primorje. Piše dalje »kral i vsa Bosna darova i zapisa u plemenitov v vjeki gradu Dubrovniku vse Primorie gospodina krala i Bosne ot Kurila deri prijeko Imotice do sela, koe se imenue Dlži«. Prelazi zatim na svoje darovanje i kaže: »Ja voevoda Radič Sanković dah Dubrovniku gradu i opkini v vjeke u plemenito selo moe u Primo rij u, na ime Lisac, s vsjami seli i zaselci i s va jami megami i vodami i dromi, pašama, z dubravami i s vsjami kotari i dostojanijem sela rečen ago zapisuju i ukrjepljuju, kako to e zapisal gospodin kral Ostoja u poveli vse Primorje Dubrovniku i opkinja, takogere i naše rečeno selo Lisac dasmo vlastelom i opkini grada Dubrovnika u vjeke u plemenito . ..«. 199 Dobivanjem Lisca Dubrovnik je strateški ojačao, 200 premda je platio za to 1500 perpera, svotu koja je zacijelo »viša, nego što je selo vredilo«. 201 Dubrovčani su ispravom, koju su sami sastavili, a Radič je potpisao, postigli da je Radič pismeno priznao darovanje Primorja učinjeno od kralja Ostoje i njegovih velikaša i da su dobili selo Lisac. Izgleda da je Radič istog dana kad je potpisao ispravu otputovao. Naime, 25. VIII određeni su Matej de Georgio i Marin de Gondula da ga prate do barke (ad sociandum voyvodam Radiz usque barcham). Otputovao je preko Slanog, jer se 28. VIII isplaćuje 7 perpera Teodoru Prodanello za kravu koju je uzeo Radič. 202 Ćim je Radič napustio Dubrovnik, Veliko vijeće 29. VIII podlaže selo Lisac neposredno svojoj općini. 203 8. IX seljacima Lisca koji će obrađivati i sijati zemlju određuje se da daju četvrtinu prinosa općini, ne ove, nego iduće godine. 204 Dubrovčani su ušli u posjed sela Lisca 4. IX, deset dana nakon što su dobili povelju. Tog dana Senat odlučuje darovati Budislava Oporvicu sa 50 perpera »qui posuit nos in possessione villa de Lisez pro parte voyvode Radiz«. 205 Odnosi Dubrovčana s Radićem nakon tog darovanja bili su dobri. Istina je da su 3. X 1399. odbili izručiti mu Radogu Tudilinovića, koji je prebjegao u Dubrovnik, ispričavši mu se da je njihov grad slobodan (quia nostra civitas est francha), ali ga zato istog dana obavještavaju o norvostima koje znadu o Turcima. 206 Dubrovčani su doznali, 2. IX da će se Radič po drugi put oženiti. Odlučili su kupiti mu dar, a čovjeka koji im je donio tu vijest nagraditi s 10 perpera. 3. XI zaključeno je da se Radiču kupe darovi vrijedni 250 perpera, što su Voice de Babalio i Nikola Goze učinili. 207 199 F r. M i k 1 o š i ć, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii, Beč 1858, 241—43. — Netačno se, dakle, kroz historiografiju provlači tvrdnja da je Radič imao velikih zasluga za stjecanje Primorja. Dubrovčani su sami umetnuli u povelju te navodne zasluge da je Radič lakše potpiše i da mu polaskaju. Usp. suprotno mišljenje Cremošnik, 116—117. 200 Roller, 225. 201 Cremošnik, 126. 202 Ref. 31, 66. 203 »prima pars est de retinendo in comune villam Lisseç nuper acquisitam per comune.« Ref. 31, (1)95. 204 »In minori consilio more solito congregato captum fuit de concendendo habitantibus villam de Lisseç comunis Ragusii qui voluerint laborare de terris dicte ville quod possint laborare et seminare et de toto eo quod seminabunt et colligerunt teneantur dare quartam comunis pro anno proxime futuro.« Ref. 31, 67'. 205 Ref. 31, 136'. 204 »de dando scire voyvode Radiz de novis que habemus de Turchis«. Ref. 31, 137 2 « Rel . 31j 7o, 71', 138. 124
