ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 117

Tim razlozima možemo sa svoje strane dodati i druge. Dubrovčani su bili neobično osjetljivi da ne bi vladari iz zaleđa podigli morske luke u njihovoj blizini. Koliko je samo okapanja imao Tvrtko 1382. s utemeljenjem Novog u kotorskom zaljevu! Strah je obuzeo Dubrovčane kad su Turci počeli prodirati u Hum 1386, a 1388. su već bil nedaleko Dubrovnika.

143 Deset godina kasnije, 1398. g., Turci opet upadaju u Bosnu.

144 U dubrovačkom se Senatu već 2. III 1398. raspravlja o turskoj opasnosti.

145 Dubrovčani su bili svjesni da bi izbijanje Turske na Primorje između Stona i Dubrovnika, značilo'presijecanje veza s tako važnim Stonom i solanama. Trgovački put »via de Narento«, »via Chelmi« bio bi stvarno pod turskom paskom i barem za početak turskog vladanja u najmanju ruku ugrožen, da se ne govori o lukama i carinama koje bi se tu podigle pred nosom Dubrovčana. Približavanje turske opasnosti zacijelo je potaklo Dubrovčane da što prije zaposjednu Primorje. Ista je akcija bila usmjerena i prema Konavlima. Oba su nastojanja urodila plodom, jedno prije, a drugo kasnije. Da je upravo turska opasnost razlog brzom nastojanju Dubrovčana da steknu Primorje i Konavle, upozorio je svojedobno i povjesničar Rastić.

146 Kako su se razvijali događaji oko stjecanja Primorja i učvršćenja dubrovačke vlasti, poznato je u povijesnoj nauci. Već je Junije Rastić opisao prilike oko stjecanja, a osobito neprilike nakon 1401, u vezi s Primorjem.

147 Na temelju arhivskih podataka, naročito serije Reformacije dubrovačkog arhiva, G. Cremošnik je iznio prilično potpunu sliku dubrovačkog angažiranja kod kralja Ostoje da dobiju Primorje.

148 Njegove rezultate kasnije je nešto produbio VI. Corović.

149 Razvitak i analizu agrarnih proizvodnih odnosa dali su A. degl' Ivellio i D. Roller.

150 Ovaj posljednji je potanko analizirao podjelu zemlje, raspored desetina itd. S. Cirković se posebno pozabavio pitanjem zemljišnog posjeda zvanog »carina«, položajem tzv. »baštići« i »zentilotti« i zajedničke zemlje zavisnih seljaka u Primorju, itd.

151 Pitanju »baštića« dao je svoje priloge i objašnjenja i M. Dinić.

152 Ulogu vlasteoske obitelji Sankovića u kupovini Primorja obradila je J. Mijušković.

153 Konačno, rat između Ostoje i Dubrovnika radi Primorja 1403—1404. opisao je G. Škrivandć.

154 Ta zainteresiranost povjesničara za to pitanje potakla nas je da objavimo glavne izvore iz dubrovačkog arhiva o borbi Dubrovčana za stjecanje Primorja. Istodobno ćemo objaviti u cijelosti i knjigu u kojoj je zapisana podjela zemlje u novostečenom području »Divisioni dei deceni di Terre Nove 1399 adi 6 giugno«. Tekst tog važnog i vrijednog dokumenta, kolikogod je do143 Cirković, n. dj., 158. 144 Corović, n. dj., 357. 145 »De induciando super consulendis pro medietate redditum ecclesiarum Ragusii, quam nuncius domini nostri regis pro subsidio custodie regni a perfidis Turchis«. — Geichich - Thalloczy, 720. 146 Resti, n. dj., 177. 147 ibidem, 184—208. 148 Cremošnik, n. dj., 109—126. 149 Corović, n. dj., 360—392. 150 Ivellio, n. dj., 34—36. — Roller, n. dj., 224—235. 151 Cirković, n. dj., 186—205. — isti: »Četvrtina«, Zbornik Filozofskog fakulteta VII-1, Beograd 1963, 273—276. 152 Dinić, Humsko-trebinjska vlastela, 89—101. 153 Mijušković, Humska vlasteoska porodica Sankovići, 17—54, s literaturom. 154 G. A. S k r i v a n i ć, Rat bosanskog kralja Ostoje sa Dubrovnikom, Vesnik Vojnog muzeja JNA 5, sv. II, 1958, 35—60, s literaturom. 117