ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 75
dakako, mogla biti samo pretpostavka. Moglo je, naime, biti mnogo razloga zbog kojih se 1567. više ne spominje posjed Grgura Gupca, a da ga nisu naslijedili ni Ambroz ni Marko. Isprava iz Selnice zajedno s drugim izvorima o seljačkoj buni osvjetljava to pitanje na nov način. Prije svega, iz te se isprave vidi da je inkvilin iz Hižakovca Ambroz Gubec bio istaknuti organizator bune; on je zajedno s Ivanom Pasancem išao na selničko vlastelinstvo i ondje pripremao kmetove za bunu. U toj misiji, čini se prema ispravi, on je čak imao značajniju ulogu nego Pasanec. A Pasanec je bio član vrhovnog ustaničkog vijeća, istaknuta ličnost u rukovodstvu bune. U ispravi piše: »per seducciones ... scelerati hominis Ambrosii Gwbez et Joannis Pazanecz«. Očigledno se atribut »sceleratus homo« u singularu odnosi samo na Ambroza. I bez obzira na taj detalj, isprava o suđenju kmetovima na vlastelinstvu Selnici jasno pokazuje da je u pripremanju seljačke bune 1573, istaknuto mjesto pripadalo i Ambrozu Gupcu. Time se, međutim, među organizatorima te bune pojavljuju dva Gupca: iz historiografije poznati »seljački kralj« Matija Gubec i Ambroz Gubec, čija se uloga ocrtava tek u novim dokumentima. Upravo nas to navodi da pregledamo cjelokupnu građu o seljačkoj buni koju je 1875. objavio Franjo Rački i ondje vidimo što dokumenti govore o Matija Gupcu. Pregledom tih dokumenata može se utvrditi da se seljački vođa Gubec spominje na petnaestak mjesta, ali nigdje pod imenom Matija; on je svagdje samo »Gubec« ili »Gubec zvani Beg«. 33 U izvornim dokumentima nema, dakle, Gupčeva imena. Seljački vođa Gubec pojavljuje se prvi put pod imenom Matija tek u djelu vicepalatina Nikole Istvanffyj a »H istoriarum de rebus hungaricis libri XXXIV«. 34 Premda je Istvanffy kao vlastelin u Vinici mogao iz blizine promatrati seljačku bunu, historiografija je utvrdila da je njegov opis te bune veoma nepouzdan. 35 U težnji za literarnim opisima on je iskrivio mnoge činjenice. Uostalom, svoje je djelo pisao 30-tak godina poslije bune, što je također moralo utjecati na njegovu tačnost. Zašto je ipak Istvannfy Gupcu, kojega je osnovna građa ostavila bez imena, dao ime Matija? To bi se možda moglo objasniti legendama »o dobrom kralju Mafijašu«, »o seljačkom kralju Matiji« itd., koje su od kraja XV st. živjele u narodu. Moguće je, dakle, da se ta legenda u razdoblju od 1573. do postanka Istvanffyjeva djela stopila s konkretnim događajima iz bune i da je tako »seljački kralj« Gubec dobio ime Matija. Budući da ne raspolažemo s najvažnijom građom o buni (saslušavanje ustaničkih vođa u Zagrebu), teško je donijeti konačni zaključak da se vođa te bune zvao Ambroz Gubec, a ne Matija. No ipak se može ukazati na slijedeće: a) U građi o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu postoje samo Ambroz i Marko Gubec. Ambroz Gubec je bio istaknuti organizator seljačke bune. b) U izvornoj građi o seljačkoj buni ne spominje se Matija Gubec. Ustanički vođa se u toj građi uvijek javlja samo kao Gubec ili Gubec zvani Beg. "Rački, Starine VII, str. 212, 213, 247, 266, 268, 273, 293, 295, 298, 300, 301, 302. 14 Isto, str. 215—218. (odlomak Istvanffyjeva djela). 35 Grafenauer, n, dj., str. 225.
