ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 256
od 18 grupa građe naveden: redni broj, naslov grupe, vremenski raspon, broj svezaka, broj spisa i broj listova. U samom tekstu inventara (str. 31—62) za svaku su grupu date prije svega potrebne napomene o porijeklu sadržajne fizionomije, te dopunski podaci iz historije tvorca fonda, kojima se detaljnije objašnjava postanak i sadržaj odnosne građe. Zatim slijedi (str. 65—112) specijalni inventar za grupu XVI, koja sadrži, kako je već napomenuto, prijepise dokumenata iste tematike iz raznih drugih fondova. Detaljan popis svih ovih prijepisa znatno olakšava njihovo korištenje. Osebujno porijeklo i specifična namjena ovoga fonda, koji bi trebao da sadrži što potpuniju dokumentaciju o cjelokupnom životu jedne narodne manjine, doveli su do rada na prikupljanju spomenutih prijepisa, pa i do njihove detaljne inventarizacije. Uslijed propasti znatnog dijela građe u toku drugog svjetskog rata, ostalih peripetija, a i radi usvojenog sistema sređivanja i inventarizacije, nove — konačne — signature dokumenata znatno se razlikuju od starih. Stoga je u nastavku (str. 115—128) dat usporedni tabelarni pregled starih i nove signature. Tome su dakako dodana kazala imena i mjesta (str. 131—141), te posebno kazalo drž. organa, institucija, korporacija, društava, organizacija, poduzeća i izdavačkih ustanova (str. 142—155), koje se spominju u tekstu inventara. Publikacija završava prilogom u kojem su objavljeni: tekstovi nekoliko važnijih dokumenata za historijat tvorca fonda (str. 159—163); izbor bibliografije novijih doprinosa literaturi o politici Njemačke prema lužičkim Srbima u periodu 1918—1945 (str. 164—167), te ilustrativni dio s 41 reprodukcijom, među njima i reprodukcijom nekih važnijih dokumenata koji svjedoče o spomenutoj politici. U cjelini uzevši može se reći da je ovo vrlo uspjela publikacija. Očita joj je namjena da ne samo u naučnom pogledu, nego i na širem kulturnom planu, unapredi korištenje sačuvane dokumentacije o lužičkim Srbima. S arhivističkog gledišta, kao naučno-informativno pomagalo, zasnovana je na koncepciji spajanja funkcije inventara i vodiča za pojedinačni arhivski fond. U okvirima takve koncepcije uzorno je arhivistički ostvarena, pa stoga i svraćamo pažnju na nju. Spomenimo na kraju kako se kroz tekst ovoga inventara- vodiča ogledaju veze jugoslavenskih zemalja i narodâ s lužičkim Srbima: Među ostalom dokumentacijom našla je svoje mjesto i poznata brošura F. Bučara o lužičkim Srbima iz 1932. god. (XV —1/B). Iz 1935. nalazi se izvještaj Gestapo-a o A. Dukiću iz Zagreba (XVI-K 4/A 109). Iz 1934. i 1935. ima nešto prepiske njemačkih vlasti o posjetu prof. A. Jelačića (iz Skopja) lužičkim Srbima (XVI-2/B, 33,39), i o nadzoru nad njim (IX-2/C). Iz 1933. su prijevodi dvaju članaka publiciste V. Prljevića o teškom položaju lužičkih Srba, objavljenih u »Narodnoj Odbrani« (XVI K 2/C 20,24). Zastupana je i dokumentacija o izložbi slikara A. Trstenjaka u Lužici. Isto tako i nešto dokumentacije o djelatnosti dr. Wilfana, kao predsjednika »Evropskog kongresa narodnosti« (XVI K 3/A 16), posebno u vezi njegova apela 1933. god. njemačkim vlastima radi položaja lužičkih Srba (isto, 35). Nadalje: materijali o lužičkim Srbima za potrebe poslanika SAD u Beogradu (I-l/D); podaci o kulturnim akcijama (1927. god.), glasovi jugosl. štampe (1938. god.), te izvještaji njemačkog poslanika iz Beograda o odjeku nacističkih mjera prema lužičkim Srbima iz 1934. god. (XV-1/A, D, F); izvještaj njemačkog poslanstva iz Beograda (3. VII 1933) o »Danu lužičkih Srba« (XVI-2/C, 27), te izvještaj istoga poslanstva (9. XI 1933) o »novoj kampanji« u Jugoslaviji radi lužičkih Srba (XVI-3/A). Za historičare koji proučavaju probleme narodnih manjina, posebno pak za etnologe, u najširem smislu riječi, pa i za slavističke studije, bit će ovo izdanje »Instituta za serbski ludospyt« u Budysinu svakako korisno. B. Stulli