ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 246
5. XI 1966. kao i važeći tekst statuta Društva, prema redakciji usvojenoj na kongresu u Bariju 1964. godine. Ovo je jedna od najobimnijih rubrika novoga časopisa. Vrlo je instruktivna, odražavajući razgranat i sistematičan rad Društva talijanskih arhivskih radnika, usmjeren na zaista važna i savremena pitanja, među kojima možemo reći da dominira odnos arhiva i nauke, posebno prema potrebama naučnog rada u Italiji. No, istovremeno objavljeni tekstovi pokazuju i znatan udio talijanskih arhiva i arhivista u razvoju i rezultatima talijanske historiografije. S druge strane, iz objavljenih materijala u ovoj rubrici uočava se i mnogo savremenih problema arhivske službe u Italiji, pa i ponešto od elemenata one »krize« u talijanskim »arhivskim strukturama«, koje napominje urednik A. Lombardo u svom uvodniku. Društveni statut objavljen je s namjerom, da se potakne diskusija o njegovim eventualnim izmjenama i dopunama. No, naglašava se, da pri tome treba polaziti od slijedećih »datih činjenica«: a) Društvo sačinjavaju prvenstveno stručnjaci arhivisti, pa se to mora odražavati i u naučnim i staleškim programima Društva; b) učlanjen je i veliki broj arhivskih radnika drugih kategorija, kojima treba omogućiti da imaju svoje predstavnike u upravnom odboru, pa da tamo mogu iznositi svoja profesionalna i staleška pitanja; c) članovi su Društva i sveučilišni nastavnici, te kulturni radnici, time što oni već imaju svoje predstavnike u upravnom odboru; d) učlanjeni su u Društvo i arhivisti iz raznih javnih ustanova, kao i oni iz privatnih arhiva, pa je potrebno da i oni imaju svoje predstavnike u upravnom odboru Društva! TJ trećoj rubrici novoga časopisa treba da se razvije diskusija o najživljim i najurgentnijim pitanjima arhivske djelatnosti, a prije svega pitanja na planu relacija: arhivi — kultura. Nešto pobliže objašnjava se to (str. 9) na ovaj način: na širokom frontu prevladana je koncepcija o arhivima kao »zaključanim vrtovima« jedne statičke kulture, pokopane u staleškoj koncepciji, bez perspektive razvoja, a udaljene od kulturnih strujanja našega doba i od aktiviteta istraživača — historičara; arhivisti su danas čvrsto uklopljeni u proces historijskog istraživanja, dajući doprinose koji su zaista prijeko potrebni profesionalnoj historiografiji; arhivistika i historiiska nauka nisu danas neke rivalitetne ili konkurentne djelatnosti, među njima se ne mogu postavljati pitanja prioriteta ili pitanje na čijoj je strani kompleks inferiornosti, nego su to dvije paralelne aktivnosti, koje teže istom cilju — otkrivanju historijske istine. Nadalje, u ovoj će se trećoj rubrici razmatrati i problemi vezani uz aktivnost Glavnog arhivskog savjeta Italije. Po mišljenju urednika to stručno tijelo, nakon njegove reforme po arhivskom zakonu» od 1963. godine, nije još našlo svoj »ubi consistam«; održalo je mali broj sjednica; nema utvrđenog periođiciteta svojih zasjedanja; nema svog sekretarijata, nezavisnog od ministarskih ureda; informativna služba mu je slaba; preveliki broj njegovih članova biva imenovan »odozgo«; manjkava je javnost njegova rada: potrebne su veće mogućnosti da to tijelo samostalnije saziva svoja zasjedanja, a isto tako i da samostalnije odlučuje u okviru svojih nadležnosti. Konačno, u ovoj će se trećoj rubrici objavljivati i materijali o vezama Društva arhivskih radnika sa srodnim stručnim udruženjima, odnosno sa stručnim društvima koja su interesirana za oblast arhivske djelatnosti ili pak provode neke zajedničke akcije s profesionalnom organizacijom arhivista. Ovako zacrtana programska politika treće rubrike ostvarena je u prvom dvobroju novoga časopisa slijedećim prilozima: G. Prunai prikazuje rad Glavnog arhivskog savjeta u trogodišnjem periodu 1965—1967. godine (str. 93—97). Proizlazi da se ovaj Savjet, uz svoje tekuće administrativne poslove, bavio ovim pitanjima: redigiranja programa za publiciranje arhivskih »vodiča — inventara«; objavljivanje historijskih izvora iz nedržavnih arhivskih institucija; pokretanje serijskog izdavanja arhivskih izvora, s posebnim obzirom na publiciranje starih statutarnih ko246
