ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 237
izišlo u Königsbergu u tri dijela g. 1765—1767, opisan je i dubrovački vižlin, 16 a u Rešetarovoj »Numizmatici« njegov se opis nalazi u II knjizi pod brojem 2790. 17 Već spomenuti Avertissement nalazio se u prijepisu originalnog dopisa koji je carica Marija Terezija 28 XI 1764. uputila iz Beča tadanjem hrvatskom banu grofu Franji Nadasdyju, u kojemu mu naređuje da objavi Avertissement na području svoje banske jurisdikcije da bi se još jednom spriječilo kolanje tih »lakih talira« na našem području. 18 Već 1. i 23. XII 1764. ban Nadasdy šalje hrvatskim županijama tipizirane okružnice u kojima se citira spomenuti kraljevski reskript. U okružnici se dubrovački imperij ali (vižlini) nazivaju vrlo lošim novcima, te se županijama naređuje objava njihove »devalvacije.« U prvoj okružnici govori se o zabrani kolanja tih talira od lošeg srebra kao i o najstrožoj opomeni da ih pučanstvo ne prima. U drugoj se pak pored dubrovačkih talira spominju i novci grofa od Montforta. 19 Pod istim brojem nalaze se u prilogu dopisi plemićkog suca Virovitičke županije Ignjata Feldera, datirani u Osijeku (26. IV 1765), Josipa Odobašića i Emerika Madarasza, malih sudaca iz Virovitice, te Ladislava Mesterhazyja, velikog suca iz Virovitice (sva tri dopisa datirana su 29. IV 1765). 20 Svi ti dopisi uz male razlike u tekstu objavljuju da su spomenuti županijski službenici, svaki na svom području, objavili carski reskript o zabrani kolanja dubrovačkih talira. Dok su, dakle, veliki i mali suci na području slavonskih županija razmjerno brzo izvršili naloge carice, odnosno bana, Županijska skupština Zagrebačke županije na svom zasjedanju od 23. IV 1765. reagirala je na carski reskript sporije. Uzimajući na znanje bansku naredbu u vezi s tim predmetom, Skupština se u nastavku osvrnula na drugo bolno pitanje novčanog područja Hrvatske, naime na povlačenje iz opticaja sitnog srebrnog novca koji se u odluci županije naziva »legirte Schied Müncz« (sitan novac male finoće, jer je plemenitoj kovini primiješana neplemenita). 21 Taj novac pojavio se u Hrvatskoj potkraj XVII i na početku XVIII stoljeća uslijed nestašice sitnog novca, osobito starog denara, koji je zbog svoje kvalitete u Hrvatskoj bio obljubljen. Zbog toga su inozemni trgovci na sajmovima u Hrvatskoj počeli plaćati sitnim srebrnim novcem, osobito dubrovačkim dinarićima loše metalne legure. Pošto se na teritoriju Hrvatske pojavila velika množina takvog novca te izazvala poremećaj u novčanom opticaju i u susjednim pokrajinama (Štajerska i Kranjska), zatražila je Austrijska komora od Hrvatskog sabora da se opticaj toga novca na području Hrvatske sasvim zabrani. Hrvatski sabor se nije mogao složiti s tom mjerom, nego je predlagao da se ta zabrana odgodi dok se ne nađe zamjena za taj sporni novac. 22 Time je započeo spor između Austrijske komore i Hrvatskog sabora, koji je trajao preko 30 godina. Definitivno je riješen odlukom Komore da se do 1. X 1765. spomenuti novac povuče iz opticaja. U jednoj odluci Sabora u kojoj se moli dalje kraće produženje odgode povlačenja iz sasvim tehničkih raz16 Isti, O. c, str. 20. 17 O. c, II (opisni) dio, Beograd — Zemun 1925, str. 265. 18 Vidi priloge br. 112. " Vidi priloge br. 3 i 4. 20 Vidi prilog br. 5. 11 Vidi prilog br. 6. 22 Herkov Zlatko: Horvacki novac — Hrvatska novčana jedinica XVIII. stoljeća, Zagreb 1952, P. o. Iz »Starine«, knj. 44, str. 132. 237
