ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 212

III Historijski preduvjeti za postanak falsifikata Diplomatička analiza i uspoređivanje mljetskih darovnica s originalnim ispravama pokazalo je da su darovnice falsifikati. U dosadašnjem je raspravljanju ostalo još nedovoljno razjašnjeno pitanje naručitelja falsifikata i tačnije vrijeme kad su nastali. Naime, pitanje cui prodest — kako kaže opravdano Dinić

200 — uvijek je najteže riješiti, pogotovo ako se radi o vješto sastavljenim falsifikatima. Najčešće je to ipak ona fizička ili pravna osoba koja je u falsifikatu označena kao destinatar. Pri otkrivanju tih tajnih putova falsifikatora — inače najzanimljivijem poslu medievista — pomaže poznavanje povijesti ne samo reda, u ovom slučaju benediktinaca, nego i mjesta gdje su oni boravili. Zbog toga su gotovo svi autori koji su radili na lokrumskim ili mljetskim falsifikatima nastojali s više ili manje uspjeha dati osvrt na povijest Mljeta. Kažem s više ili manje uspjeha stoga što se još nijedan autor nije odlučio na to da pokuša na osnovu autentične građe — izostavivši falsifikate tada kad su oni za historijske činjenice jedina svjedočanstva — prikazati historiju otoka. Najmanje poznato i stoga najviše prijeporno razdoblje u povijesti tog otoka koji je kao neki »kamen smutnje« privlačio tri susjedne političke jedinice, tj. neretljansku kneževinu, Zahumlje i dubrovačku općinu, jesu XI i XII stoljeće. Prva historijska svjedočanstva o Mljetu u doba narodne dinastije su jasna. Konstantin Porfirogenet ga ubraja među otoke koje drže Neretljani.

201 Ako su carevi podaci tačni i pouzdani, onda su izvan dohvata bizantske vlasti ostali još i u X st. samo neretljanskom kopnu najudaljeniji otoci — Lastovo i Vis. Neku sumnju u tačnost carevih podataka izaziva činjenica da je Mljet pred vratima očito zahumskog Pelješca, koji ga čitavom svojom dužinom zatvara od ionako dosta udaljenog neretljanskog kopna. U crkvenom uređenju bizantske teme i susjednih slavenskih zemalja dolazi potkraj X st. do ponovnih crkvenih promjena. Nakon što je početkom toga stoljeća najprije Split oteo prvenstvo Zadru pomoću metropolitanskih prava na jadranskoj obali, sada se javio Splitu novi suparnik — Dubrovnik. Split je morao s njim podijeliti sufragane. Stonski biskup, koji se još 925. g.

202 ubrajao među biskupe sufragane splitskog nadbiskupa, priznao je dubrovačkog nadbiskupa svojim metropolitom.

203 Granice između dvije nadbiskupije — koje ni svršetkom XII st. još nisu bile sasvim utvrđene — išle su velikim jadranskim otocima, tako da je čini se, Mljet ostao dubrovačkom nadbiskupu. \ Filološka istraživanja, koja mogu vrlo teško odrediti tok historijskih procesa daju neretljanskom naseljavanju neobičan pravac: on je prema pretpostavkama P. Skoka išao od vrha Mljeta (Vrhmljeća) prema Dnu (od) Mljeta, ili od istoka prema zapadu.

204 Skok misli da su i sredinu otoka naselili Neretljani negdje između VII i IX stoljeća. Pozivajući se 200 povelje kneza Dese, str. 13. 201 F. Rački, Documenta historiae chroaticae, str. 406; F. Šišić, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara, 1925, str. 451—452. 202 Documenta, str. 195. 203 O postanku dubrovačke nadbiskupije vidi: M. B orada, Dalmatia Superior, Rad JAZU 270, 1949. 204 Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Jadranski inst. JAZU, 1B50, str. 212. 212