ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 194

naca na Mljet.

65 Pri tom, naime, Fisković nije, ali Kampuš jest morao znati da autentična bula Aleksandra III iz 1177. g. zna još uvijek samo za crkvu sv. Mihajla na Mljetu. Ako je, dakle, Kampuš doista mislio da Dinić nije uspio uzdrmati vjerodostojnost ove treće i najkasnije upoznate Desine isprave, onda je bio dužan da svoje mišljenje bolje opravda. Dakako, uz pomoć čitavog dosad poznatog izvornog materijala. Prema tome, ovaj kratki historiografski pregled pokazao je da Desine isprave u korist benediktinskih samostana sv. Marije u Monte Garganu i na Mljetu kao i sv. Benedikta na Lokrumu nisu izdržale objektivnu naučnu kritiku. Možda je još ostalo nedovoljno razjašnjeno pitanje naručitelja mljetskih falsifikata i tačnije vrijeme njihova postanka. Najzad, uzroke postanka bi možda trebalo promatrati u drugačijem svjetlu nego što je to dosad učinjeno. II. Falsifikati Pregled literature je pokazao da se još i danas veći dio isprava o mljetskom samostanu smatra autentičnim. Najprije je Šišić izdvojio jednu Desinu ispravu iz društva lokrumskih falsifikata da bi je lakše mogao obraniti. Foretić je njenu novu redakciju kao i još jednu novu Desinu ispravu brižno čuvao od svake sumnje u neispravnost. Najzad nije Diniću preostalo drugo nego da trijeznom naučnom analizom i kritikom dovede »onu po Šišiću autentičnu povelju kneza Dese u sumnju«, koju smo dužni zadržati »tako dugo dok se ne nađu jači razlozi za ili protiv ispravnosti i posle pojave pergamenta iz 1284. godine«.

66 Privilegiji srpskih vladara Stefana Prvovjenčanog i Milutina s papinskom potvrdom iz 1325. g. čine drugu grupu mljetskih isprava. Toj grupi nije, uglavnom, dosad u historiografiji osporavana autentičnost. Prvu grupu čine ove isprave: 1. Isprava kneza Dese iz 1151. god.

67 Darovnica kojom knez Desa tobože daje otok Mljet samostanu sv. Marije na Monte Garganu. Desa, koji se ovdje naziva »Dioclie, Stobolie, Tacholmie dux«,

68 predaje otok trojici braće, koja ga primaju u ime opata Johela. Samostan dobiva otok uz uvjet da ga može uživati i obrađivati bez ikakve smetnje od strane Slavena. Ako bi tko, nastavlja se u « Otok Mljet, str. 44. 66 Povelje kneza Dese, str. 14. 67 Bilj. 6. 68 Sišić je preko ove zaista neobične pogreške u intitulaciji prešao namjerno vrlo olako. »Kako pred nama leži prepis a ne original, greške su prepisivačeve kod imena oblasti u intitulaciji očigledne: mjesto Stobolie treba da bude Tribunie a mjesto Tacholmie Zacholmie.« On nastoji ispričati tobožnjeg prepisivača sličnom pogreškom u buli Benedikta VII od 27. IX 1022, gdje stoji in regno Lachomis mjesto Zacholmie (Letopis, str. 247). Zamjena je slova u papinoj ispravi moguća, ali pomoću nje nije mogao Šišić protumačiti i kako je došlo do Stobolie! To ne može biti pisarska ili prepisivačka pogreška; dakle je valja pripisati neznanju falsifikatora. Pitanje je kako to dovesti u sklad s proširenom intitulacijom prijepisa Desine isprave, koji je donio Smičiklas (CD II, str. 67). Ondje je uz nerazumljiv oblik Stobolie također Terbunie! Najvjerojatnije je prepisivač »originala« uvidio pogrešku pa je dodao Terbunie i Tacholmie ispravio u Zacholmie. Ovaj postupak još jednom upućuje na talijansku provenijenciju Desinih isprava. 194