ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 175

isprava. Kovačić navodi da broj u svim knjigama (40) iznosi 1129, a po stoljećima ovako: 11. stoljeće 3 11 208 199 209 87 237 120 17] 18. svega 1074 Zbroj iznosi, dakle, 1074 isprave, ne kao kod Kovačića 1129! Veoma su interesantna zapažanja J. N. Kovačića

37 o ukupnom broju predtatarskih isprava sačuvanih bilo u biskupskom arhivu, bilo gdje drugdje, te o broju isprava iz vremena Arpadovića. Smatra da jedino arhiv ugarske komore posjeduje tolik broj isprava iz doba dinastije Arpadovića koliko ih ima u zagrebačkom biskupskom arhivu. Brojeći, naime, diplome u originalu ili autentičnom transumtu ili u jednostavnoj kopiji, dolazi do zaključka da iz tog perioda zagrebački biskupski arhiv sam posjeduje oko 300 isprava koje nisu sačuvane u drugim arhivima. Od tih isprava otpada na predtatarski period 136 isprava. Na ovu konstataciju nadovezuje

38 razmatranje o tom zašto se iz pred tatarskog vremena sačuvao općenito malen broj isprava. Mnogi pisci misle da su Tatari glavni krivci propasti velikog dijela arhivske građe jer su je oni uništili. J. N. .Kovačić se s time ne slaže potpuno, te iznosi svoje mišljenje, koje je, čini se, prilično opravdano i uvjerljivo. U prvom redu, veli, ako gledamo na jednostavnost života Madžara u 11. i 12. stoljeću, doći ćemo do zaključka da su se mnoge pravne stvari uređivale najjednostavnije, usmeno (verbis), na licu mjesta, a malo je toga bilo obuhvaćeno ispravama (scriptis). Jedino se tako može razumjeti pojava — iznosi Kovačić — da neke stare madžarske obitelji, npr. Kailay, Karoly, nemaju nikakve donacionalne isprave za svoje posjede, nego ih posjeduju na temelju usmenog osobnog kraljeva darovanja iz vremena njegova obilaska zemljom. Njihovo je posjedovanje potvrđeno služnošću (usu), te nesmetanim, mirnim i trajnim posjedom. Sa sigurnošću se, dakle, može zaključiti da je u 11. i 12. stoljeću u ispravama zabilježeno mnogo manje stvari nego u kasnijim stoljećima, te je i to razlog — a ne samo tatarska provala — što se iz tih stoljeća sačuvalo tako malo dokumenata. Ovome treba dodati i nevolje kasnijih vremena: vanjske i unutrašnje borbe i ratove, požare koji su u takvim zgodama ili pak slučajno nastajali, kad su zidane kuće bile rijetkost; nadalje treba uzeti u obzir neznanje, pa i nemar samih čuvara isprava, zbog čega su mnogi dokumenti propali, mnogi izneseni izvan zemlje ili su možda još i sada sakriveni negdje u ruševinama kakve crkve ili samostana i drugih zgrada u kojima n O. c, str. 27—29. 38 O. c, str. 28. 175