ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 143

Sada je na području Historijskog arhiva u Splitu u toku sređivanje arhivske građe u šest crkvenih ustanova. U pet ustanova građu sređuju svećenici koji za to imaju potrebno znanje i iskustvo. Među vrlo vrijednom arhivskom građom treba spomenuti građu Splitskog kaptola s vrlo vrijednim originalnim ispravama, koje datiraju počevši od 12. stoljeća. Ova građa je svojevremeno popisana, ali što prije treba prići njenu popisivanju prema načelima postavljenim za popisivanje u ovoj akciji. Time će biti zadovoljene potrebe istraživača koji se često služe ovom arhivskom građom. Nad arhivskom građom crkvenih organizacija i ustanova na području Hvara vodi nadzor Centar za zaštitu kulturne baštine u Hvaru. Od svojega osnutka 1950. godine

2 Centar radi i na sređivanju ove arhivske građe i na njenu inventariziranju, a inventare objavljuje. Valja napomenuti da je za zaštitu arhivske građe na području Hvara Centar, pod rukovođenjem svog direktora dra N. Dubokovića mnogo učinio. Za razliku od crkvenih organizacija znatno će teže biti evidentirati arhivsku građu u vlasništvu i posjedu građana. U prošlosti je propalo i uništeno dosta takve građe, koja je potekla iz djelovanja pojedinih istaknutih javnih radnika i obitelji. Bilo je, naime, imalaca koji nisu znali cijeniti vrijednost te građe, pa je nisu ni čuvali. Međutim, kada je u novije vrijeme u okviru prikupljanja antikviteta dolazilo i do otkupa arhivske građe, vrijednost te građe je u očima mnogih imalaca prekomjerno porasla. Posljedica takvog shvaćanja je da se mnogi imaoci građe odnose prema arhivskoj službi s nepovjerenjem. Arhivskim radnicima nerado dopuštaju pristup građi, a u slučajevima otkupa postavljaju visoke cijene, koje Arhiv ne može platiti. Dalja posljedica takvog shvaćanja je da se u 'turističkom splitskom području vrlo vjerojatno razvija privatna trgovina arhivskom građom, o čemu ima i nekih znakova. (Nedavno je Historijski arhiv spriječio pokušaj da se čitava jedna rukopisna ostavština prenese iz Dalmacije u Italiju). Ovakve pojave su također jak razlog da se arhivska građa u posjedu građana evidentira, što neće biti lak posao. Pojedini građani bili su funkcioneri u bratovštinama ili u crkovinarstvu, a arhivalije tih organizacija držali su u svojim kućama. Nasljednici tih funkcionera počeli su spomenute arhivalije smatrati naslijeđenom svojinom. Historijski arhiv je do sada pregledao i popisao dvanaest manjih rukopisnih ostavština. Pokušao je da izvrši uvid u dvije obimne i značajne rukopisne ostavštine i da ih popiše, ali bez uspjeha. Predviđa se u 1968. godini, pozivajući se na zakonske obaveze imalaca, ponovno načiniti pokušaj da se popisu te dvije, a također i neke druge vrijedne rukopisne ostavštine. Vrlo bogatu, vrijednu i do sada neproučenu rukopisnu ostavštinu obitelji Garanjin — Fanfonja (Fanfogna) čuva Muzej grada Trogira u Trogiru. Ova ostavština se sastoji od oko 500 kutija arhivske građe s preko 300 isprava na pergameni, koje datiraju počevši od 13. stoljeća. Ovu ostavštinu preuzeo je Historijski arhiv na sređivanje, koje će trajati nekoliko godina. 2 Bio je osnovan kao historijski arhiv zatvorenog tipa. 143