ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 138

Republički fond za unapređivanje kulturnih djelatnosti SR Hrvatske dodijelio je za ovu akciju materijalnu pomoć. Iz dodijeljenih sredstava su pojedinim arhivima doznačeni određeni iznosi. Kao kriterij raspodjele poslužila su traženja arhiva, odnosno njihovi planovi rada, koje su dostavili Republičkom sekretarijatu za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SR Hrvatske. Fond u načelu dotira samo polovicu sredstava za izvršavanje zadatka, a drugu polovicu snosi iz vršilac zadatka. Stvarno su u ovom slučaju dotirani imaoci građe, jer su oni u smislu zakonskih odredaba prvi odgovorni za izradu popisa svoje građe. Da bi se Fondu moglo što potpunije prezentirati kolika je radna snaga upotrijebljena i koliki su troškovi, potrebno je da arhivi u svojim izvještajima ukratko navedu kakav je sve i koliki je bio angažman, odnosno doprinos imaoca građe. (Npr.: pripremio građu za obradu, očistio građu, donosio u radnu prostoriju i vraćao u spremište, popisivao, načinio prijepise popisa itd.) 5 izvještajem treba Arhivu Hrvatske dostaviti u dva primjerka izrađene popise građe za dokumentaciono-informativnu službu. Akcija evidentiranja arhivske građe izvan arhiva ne može se, općenito uzevši, završiti u ovoj godini, nego će trajati duže vremena. Koliko će ona trajati na području pojedinog arhiva, zavisi u prvom redu od količine građe na tom području. Završetak akcije uopće i u pojedinim arhivima (ukoliko se o njenu potpunom završetku može govoriti) ne može se za sada predvidjeti ni planirati zato što nemamo potpunijih, sređenih podataka o imaocima građe i samoj građi, a nije nam poznato ni kolikim ćemo novčanim sredstvima raspolagati idućih godina. Unatoč tome arhivi treba da pristupe izvršavanju ovoga važnoga zadatka kako bi on bio što prije izvršen. Sigurno je da nijedan arhivski radnik ne želi da se ova akcija provodi onom sporošću kojom se prošlih godina provodila akcija popisivanja građe u arhivima, odnosno izrada pet obaveznih informativnih pomagala. Ovu akciju je bilo moguće planirati, pa je bio propisan i rok do kojega je trebalo da bude završena.

6 Ali taj je rok produžavan preko svakog očekivanja, što nas sve zajedno nije moglo zadovoljiti. Bilo je neugodnih situacija kada smo interesentima obećavali da ćemo im obavezne evidencije dati na uvid i upotrebu za pola godine, a to smo obećanje mogli ispuniti tek poslije dvije godine, što nije išlo u prilog reputaciji arhivske službe. Istina je da je za sporo izvršavanje ove akcije bilo objektivnih poteškoća, ali je bilo i subjektivnih razloga. U programima rada nekih arhiva izrada informativnih pomagala nije zauzimala odgovarajuće mjesto, nego je davana prednost nekim drugim poslovima koji nisu morali biti u prvom planu. Da se »historija ne bi ponavljala«, ova važna akcija popisivanja arhivske građe izvan arhiva treba da u našim programima rada zauzme odgovarajuće mjesto. Valja napomenuti da arhivi ovom akcijom, pored rečenoga, evidentiraju i zaštićuju vrijedno spomeničko dobro i da vrše inventarizaciju društvene imovine, odnosno imovine u građanskom vlasništvu, koja je od interesa za nauku, kulturu i zajednicu. Pored ostaloga i Ovo su razlozi zbog kojih zajednica u ovaj posao ulaže i ulagat će dodatna sredstva, a na arhivima je da što bržim, boljim i potpunijim izvršavanjem zadatka opravdaju utrošak uloženih sredstava, rada i vremena. 6 Vidi: Upustvo o vođenju evidencije u arhivima, Nar. novine, br. 7. 1963. 138