ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 118

sina«.

4 On je imao izvornik u rukama jer se poziva na nj izrazom »ad reliquias«. To znači da se čuvao u relikvijaru katedrale Sv. Marije gdje su se nekoć spremale najvažnije državne isprave.

5 Kasniji istraživač trgovačkih odnosa Dubrovnika i srednje Italije, P. Matković spominje taj i druge ugovore (npr. sa Pesarom i Ferarom) pozivajući se na Rastića, ali se žali »o kojih odnosajih nam žalibog nestalo listina«.

9 Drago nam je što možemo ispraviti autora i saopćiti da je ugovor između Recanatija i Dubrovnika iz 1206. sačuvan. Ugovor sadrži obećanje konzula iz kastruma Recanati da će s Dubrovčanima održavati čvrsti mir i prijateljstvo, pošteno ih pomagati u svom gradu i području što se tiče osoba i stvari. Ugovor ne predviđa uzajamno oslobađanje plaćanja lučkih pristojbi kako je to zabilježeno kod nekih drugih ugovora iz toga razdoblja.

7 Imena predstavnika grada Recanati nisu kod Rastića tačno prenijeta. Vjerojatno su se iskrivila tokom kasnijih prepisivanja njegova rukopisa. Rastić navodi da je ugovor u ime Dubrovnika potpisao knez Kvirin sa svojim sucima. To nije tačno (ukoliko on nije imao u rukama neki drugi primjerak tog ugovora). Među potpisnicima se ne nalaze njihova imena. Autor je zacijelo sâm umetnuo ime tog kneza prema drugim ispravama u kojima se on u to vrijeme spominje. Po tome bi mogli zaključiti da je te godine Kvirin (Quirinus) zaista bio dubrovački knez. Naime, za prvih godina mletačke vlasti nad Dubrovnikom nemamo čvrstih kronoloških podataka, ni drugih izvora o tome tko je i koliko vremena bio sve dubrovački knez. Za razdoblje od 1205. do 1226. spominju se samo dvojica Johannes Dandulus i Laurentius Quirinus.

8 Četiri se dokumenta (br. 2, 3, 4, 7) odnose na Veneciju. Dok. br. 2. Priznanica (apocha) o uredno isplaćenom dugu. Potječe iz svibnja 1207. Namira je u desnom dijelu jako oštećena i izjedenal Mjestimično nedostaje tekst. To otežava Čitanje i razumijevanje sadržaja u potpunosti. Dok. br. 3. Zadužnica (securitas de debito) mjeseca svibnja 1238. kojom povjerenici pok. Ivana Dandulo, dubrovačkog kneza označuju zaostala dugovanja dubrovačke općine prema njemu. Zadužnica prethodi raspravi o otplaćivanju tog duga objelodanjenoj u SCD IV, 61—62. Treba je dakle povezati s tom ispravom. Dok. br. 4. To je transumpt (tačnije: vrsta isprave zvana vidimus) u koji su umetnute dvije starije isprave sa zahtjevom izvršenja obaveza 4 »An, 1206. Ad reliquias«. — Chronica Ragusina Junii R e s t i i (ed. Nodilo), MSHSM 25, 1893, 74. — U SCD IV, 251—252 tiskan je ugovor Dubrovnika i Recanatija iz 1251. godine. To je u stvari ovaj ugovor iz 1206, samo ga je Smičiklas netačno datirao. Ugovor iz 1251. dakle nije sklopljen. Ne postoji. 5 V. Foretić, Dubrovački arhiv, Historijski zbornik IV, 1951, 10—4, 209. — O smještaju, čuvanju arhivske građe u Dubrovniku i odredbama o kancelarijskom poslovanju, usp. B. Stulli, O pravnom režimu korištenja arhivske građe, Arhivski vjesnik IX, 1966, 149—162, 200—208. 6

P. Matković, Trgovinski odnošaji između Dubrovnika i srednje Italije, Rad JAZU 15. 1871, 16. 7 O vezama i ugovorima između Dubrovnika i Italije u to vrijeme usp. J. Lučić, Pomorsko-trgovačke veze Dubrovnika i Italije u XIII stoljeću, Pomorski zbornik 5, 1967, 447—472, s literaturom. 8 S. L j u b i ć, Ob odnosajih dubrovačke sa mletačkom republikom tja do g. 1358. Rad JAZU 5, 1868, 83, 107, vremenski određuje knezovanje L. Kvirina od 1205—1216. — P. Pisani, Num Ragusini ab omni iure Veneto a saec. X usque ad saec. XIV immunes fuerint?, Paris 1893, 58. 118