ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 131
đarski historičar Kaiman Benda i objelodanio je 1956 6 , a zatim su je, po istom Bendinu prijepisu, štampali u nas V. Bogdanov 7 i Nada Klaić 8 . O postojanju dviju verzija, u stvari »dviju različitih pjesama, srodnih po obliku i sadržaju«, usp. izlaganje pisca ovih redaka u HZ IX, 1956, 183—186. 8 " Vrhunac uzbuđenja donio je vlastima posljednji događaj, koji je, za razliku od prethodnih, dobio i najširi publicitet. Na sam Uskrs pojavilo se na trgu u Gornjem gradu (danas Trg Stjepana Radića), privezano uz kip Bogorodice, »drvo slobode« (arbor libertatis) — simbol Revolucije, s frigijskom kapom i njemačkim natpisom koji u prijevodu glasi: Da živi sloboda i jednakost. Iz drugih suvremenih vijesti proizlazi da je »drvo slobode« postavio slobodoumni barun Siegfried Heribert Taufferer, koji je iste godine prebjegao u francusku vojsku i 1795. osnovao hrvatsku legiju za borbu protiv Austrije 9 . Ali ni u tom slučaju nisu vlasti uspjele da široko zasnovanom istragom pronađu krivca ove doista revolucionarne demonstracije. I Ad Lectorem. Qvod priori anno 1730 pro exigentia muneris mei hunc Archidiaconatum non visitaverim ratio est universi populi qvae a festo S. Joannis Baptistae 1 anni ejusdem grassari caepit seditio, cum non modo totius huius Archidiaconatus Rasciani confiniarii sed et Subditi tarn mei quam et Ep(isco)pales 2 per dictos Rascianos exstimulati (imaginariae cujuslibet libertatis acqvirendae causa) Decimas negare, onera quibus subiecti erant, Litteras videlicet deportando, 6 K. Benda — L. Hadrovics, Kroatisches Freiheitsgedicht aus dem Jahre 1794, Studia slavica Academiae scienciarum hungaricae II, 1956, str. 384—387. — Usp. 1 L. Hadrovics, Nachträge zum kroatischen Freiheitsgedicht aus dem Jahre 1794, na i. mj. III, 1957. 7 V. Bogdanov, Hrvatska revolucionarna pjesma iz 1794. i učešće Hrvata i Srba u zavjeri Martinovićevih jakobinaca, Starine JAZU 46, 1956 (kao 2. izd., u obliku knjige, pod naslovom »Zavjera Ignjata Martinovića«, Zagreb 1960; usp. ocjenu J. Sidaka u Jugoslov. ist. časopisu 1963, br. 1, 84—88). 8 U »Izvorima za hrvatsku povijest« IV, Zagreb 1959, str. 100—103. 8a Nakon što je tekst ovog priloga već gotovo dvije godine čekao da bude objavljen, izašla je 1965. u Novom Sadu knjiga Szeli Istvàna, Hajnóczy és a délszlàvok (Hajnóczy i Južni Slaveni). Autor je u toj knjizi objavio dalji tekst spomenute pjesme koji je našao među spisima biskupa Vrhovca, pohranjenim u Državnom arhivu u Budimpešti (A. M. Kir. Udvari Kancellaria levéltàra 90/1794), a donio ga je i u faksimilu (str. 32 i 33). Tekst, pisan biskupovom rukom, ima naslov: »Pasquil od nekoiega Horvaczkoga vrednoga Quilotine Francuza vu Zagrebu van dan vu Fassenszko vreme rasztepen 1794«, a istovetan je s tekstom koji je pronašao K. Benda i izdao L. Hadrovics. Szelijevo izdanje je mnogo bolje od Hadrovicseva, ali u njemu ima pogrešaka (neke su, nesumnjivo, tehničke prirode). Szeli upozorava da je naslov teksta u prijepisu zacijelo iskvaren — kako on misli, od samog Vrhovca (192) — jer ga Đalski, u svojoj pripovijesti »Illustrissimus Battorich«, spominje u ovom obliku, bolje usklađenom sa sadržajem pjesme: »Pasquil nekojega vrednoga Franczuza vu Zagrebu van dan i rasztepen 1794« (110). Szeli s pravom odbacuje kao neosnovano mišljenje I. Martinovića, izneseno u istrazi, da je pjesma, možda, potekla iz Vrhovčeva pera. Protiv toga mišljenja govori, prema njemu, i spomenuta varijanta naslova. Ona »ujedno izražava i politički stav biskupa prema radikalnom preokretu u jozefinističkim nastojanjima, te ako ovome još dodamo biskupove izjave o francuskim događajima, možemo sa sigurnošću konstatovati da Vrhovac nije sledio put hrvatsih jozefinista koji su godine 1794 krenuli ka revoluciji« (192). 9 Opširnije o njemu v. A. E. Brlić, Baron Taufferer i francusko-hrvatska legiija g. 1795, Narodna starina 28, 1934. 1 Ivanje 24. VI. 2 Zagrebački biskup bio je tada Juraj Branjug (1723—48). 131
