ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 244
Ploče, cilindri i folije upotrebljavaju se u uređajima za diktiranje. Prednost im je što se na njima može lako pronaći svako mjesto u diktatu. Magnetofonska vrpca, kao jedan od nosilaca magnetski snimljenog zvuka, zauzela je danas vodeće mjesto među zvučnim dokumentima, naročito onim koji se čuvaju kao arhivski materijal. Ona između ostalog treba da ima slijedeće osobine: 1. aktivni magnetski presjek treba da je po cijeloj dužini jednolik, a površina naročito glatka, 2. vrpca treba da ima veliku čvrstoću na rastezanje i kidanje, 3. materijal vrpce mora biti takav da se vrpca lako namata, to jest ne smije biti ni kruta ni »živa«, 4. dva kraja moraju se dati lako sastaviti, odnosno zalijepiti, 5. magnetska i mehanička svojstva materijala ne smiju se mijenjati pod utjecajem starenja, temperature i vlage. Vrpca mora biti otporna protiv trošenja i rđanja. 6. efekt kopiranja 4 mora biti što manji. Vrpce za magnetofonska snimanja izrađuju se u dvije izvedbe. Kod jednih je aktivni magnetski materijal nanesen na vrpcu kao poseban sloj, a kod drugih je cijela vrpca impregnirana magnetskim materijalom. Prednost ovih posljednjih je u tome, što im je zbog većeg presjeka magnetskog materijala osjetljivost veća. No zato se kod njih pojavljuje u većoj mjeri efekt kopiranja, jer nema onog razmaka između magnetskih slojeva koji postoji kod vrpca sa slojem. Kao aktivni magnetski materijal najčešće se upotrebljava crveni (Fe 2 0 3-Y-faza) ili crni (Fe 3 0 4 ) željezni oksid u vrlo sitnim česticama promjera ispod jednog mikrona, koji se nalazi u posebnom veznom sredstvu. Na magnetski materijal otpada 25—35 fl /o, a na vezno sredstvo ostatak. Osnovna vrpca pravi se danas od polivinil klorida, acetatne celuloze ili milara (poliester). Za premaz (vezno sredstvo) se u početku upotrebljavala nitroceluloza. Ona vrlo dobro prianja uz osnovu, ali joj je nedostatak bio relativno kratki vijek trajanja. Zbog toga se sada u tu svrhu upotrebljavaju neke druge plastične mase (polivinil klorid, polivinil butiral, akrilne smole i dr.). U premazu je osim veznog sredstva uklopljen i spomenuti magnetski materijal. Magnetsko snimanje i reproduciranje zvuka ima neke prednosti koje su bile odlučne da se takav način počeo primjenjivati gotovo na svim područjima kulturne djelatnosti. Te prednosti su: 1. mogućnosti brisanja snimke i mogućnost praktički neograničene ponovne upotrebe nosioca zvuka; 2. magnetska snimka može se kvalitetno reproducirati praktički neograničeno mnogo puta; 3. magnetska snimka može se reproducirati neposredno, kako je načinjena i to vrlo lako i u po volji malenim dijelovima; 4. proces snimanja ne zahtijeva poseban nadzor; 4 Efekt kopiranja je prelaženje magnetskih impulsa sa jednog zavoja na koturu vrpce na susjedne što uzrokuje pojavu šumova i smetnja kod reprodukcije snimke. Ti šumovi mogu biti i tako veliki da je snimak praktički neupotrebljiv. Sto je temperatura nosioca zvuka viša i što kopiranje dulje traje, efekt kopiranja je jači. 244
