ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 239

ZVUČNI DOKUMENTI — ČUVANJE I ZAŠTITA ing. Tatjana Ribkin Prvi pokušaji snimanja zvuka potječu iz sredine 19. st. Međutim tek krajem 19. st. T. A. Edison konstruirao je prvi fonograf (preteču današnjeg gramofona) i time omogućio snimanje i reprodukciju zvuka. Razvojem i usavršavanjem tehnike snimanja i reprodukcije zvuka postaju zvučni dokumenti (gramofonske ploče, matrice, magnetofonske vrpce i dr.) pored pisanih i štampanih dokumenata značajni izvor za proučavanje kulture i historije. Zvučni dokumenti važni su i interesantni i zbog toga što se na temelju govora — načina govora, jezika, izraza, modulacije i boje glasa — može steći mnogo bolja predodžba o ličnosti govornika ili raznim događajima nego samo na temelju napisanog dokumenta. I djelovanje govora na slušaoce u nekim slučajevima mnogo je jače nego napisani tekst. Naročito veliki značaj imaju zvučni dokumenti pri proučavanju narodne umjetnosti i govora na raznim područjima. U mnogim zemljama postoje arhivi zvučnih dokumenata kao samostalne ustanove ili u okviru muzeja, univerziteta, biblioteka, arhiva i dr.

1 Osim ovakvih arhiva zvučnih dokumenata, u velikom broju zemalja cijelog svijeta postoje vrlo značajni arhivi zvučnih dokumenata pri radio-stanicama. I u nekim našim arhivima i drugim ustanovama počinju se u posljednje vrijeme pojavljivati gramofonske ploče i magnetofonske vrpce kao vrlo vrijedan i dragocjen arhivski materijal. 1 U Austriji je već 1899. god. osnovan »Fhonogrammarchiv der österreichischen Akademie der Wissenschaften«. U Danskoj je 1905. god. osnovan »Dansk Folkeminde-Samlung«, 1909. god. »Udvalg for Folkemaal« i 1911. god. »Statens Arkiv for Historiske Film og Stemmer«. U Francuskoj je 1911. god. osnovan «Archives de la Parole«, od kojeg je kasnije nastao »Musee de la Parole«. U Cehoslovačkoj je 1910. god. osnovan fonografski arhiv pri Akademiji u Pragu. U Švedskoj je 1914. god. u Upsali osnovan »Landsmals -och Folkeminnesarkivet«. U Spaniji, u Madridu postoji »Archivo de la Palabra«, čiji je zadatak da prikuplja španske govorne dokumente. Nadalje postoji u Italiji »Discoteca di Stato« osnovana 1928. god. U Francuskoj »La Phonotèque Nationale« osnovana 1938. god.; u Velikoj Britaniji »The British Institute of Recorded Sound« osnovan 1955. god.; u Zapadnoj Njemačkoj odjeljenje za filmske i zvučne dokumente pri Saveznom arhivu. Odjeljenja za zvučne dokumente postoje nadalje u Belgiji pri »Musee des Beaux Arts«, u Švicarskoj pri »Landesbibliothek« u Bernu, u Švedskoj pri kraljevskoj biblioteci u Štokholmu. U SSSR-u postoje dvije velike zbirke: »Dom zvukopisi« i »Central'nyij gosudarstvenyij arhiv kino-foto-fono dokumentov« u Moskvi. U Poljskoj je 1956. god. osnovan »Archivum Dokumentacji Mechanicznej« u kojem se između ostalog čuvaju foto-dokumenti i fono-đokumenti. Jedna od najvećih zbirki zvučnih dokumenata na svijetu nalazi se u okviru Library of Congress u Washingtonu. I u mnogim drugim zemljama Evrope, Afrike, Amerike i Azije postoje i osnivaju se arhivi zvučnih dokumenata. 239