ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 212

većim gradovima i općinama, da se putem drugog mehanizma, posebno pomoću prokuratora i pravnih zastupnika, u značajnijoj mjeri pomogne privatnicima kada žele da koriste građu u svrhe zaštite svojih prava. U maloj seoskoj općini otoka Lastova nalazimo također nekoliko odredaba. U propisu iz god. 1376. određeno je da ni jedna isprava ni zapis u kvadernima općinske kancelarije nisu valjani, bez potpisa lastovskog kneza.

310 U drugoj odredbi iz god. 1480. predviđeno je, da se stranci koja želi uložiti apelaciju protiv presude lastovskog kneza, mora odmah izdati kopija presude protiv koje će se uložiti apelacija, i to kopija pod pečatom kneza.

311 U statutarnim odredbama otoka Raba nalazimo prije svega propise o čuvanju službene tajne. Tako se npr. općinski vijećnik morao zakleti . .. »et nullum secretum in corisilio dictum alicui personae manifestabo sine praecepto domini comitis vel eius arbensis curiae« . . ,

312

. Slično je predviđeno i u zakletvi općinskog »comercariusa«.

313 I u tekstu zakletve općinskog notara se također kaže:

... »In primiš omne secretum, quod scivero, verbis vel literis a domino comité vel iudicibus vel consiliariis in ipso loco constitutis, in nulla parte mundi manifestabo, nisi mihi a dictis dominis esset data licentia« .. .

314 Uz to se općinski notar još obvezuje: — da iz notarskih imbrevijatura drugih notara ne izrađuje isprave, bez dozvole općinske kurije; — da ne izdaje kopije isprava, bez naredbe općinske kurije, i — da će u roku od 15 dana izraditi strankama isprave koje one naruče.

315 Iz opisanih primjera vidimo kako navedene općine reguliraju statutarnim propisima samo neka najvažnija pitanja koja se nešto neposrednije odnose na korištenje građe, unoseći u statutarne kodifikacije samo one odredbe, koje su smatrale osobito važnima, a ostavljajući praktičnim mjerama reguliranje tekuće prakse u svojoj općinskoj kancelariji. Za grad Rijeku nema sačuvane statutarne kodifikacije iz vremena prije XVI st. Iz sačuvanih izvora do tog vremena vidi se ipak, da se u toku XV st. poklanjalo dosta brige pitanju pismenog fiksiranja, osobito određenih vrsti, privatno-pravnih ugovora,

316 te sudskih presuda.

317 Živa riječka trgovina u 15. st. razvila je i forme pravnog života. Riječki kancelari — notari obavljaju poslove ne samo za građane Rijeke, 310 Radić F., Knjiga o uredbama i običajima skupštine i općine otoka Lastova (Zagreb 1901, Monum hist.-iurid. Slav, merid.), str. 22. 311 Isto, str. 48—49. 312 Inchiostri U.-Galzigna A. G., n. d., str. 397. 313 Isto, str. 400. 314 Isto, str. 402. 315 Isto, str. 403. 316 Zjačić M., Knjiga riječkog kancelara i notara Antuna de Renno de Mutina (»Vjesnik Drž. arhiva u Rijeci«, sv. III, Rijeka 1955—1956), str. 13. 317 Isto, str. 11—12. Propisana je i obaveza proglašavanja presuda na javnom trgu. Sto je toliko stradala riječka arhivska građa do 16. st. to treba nesumnjivo u najvećoj mjeri pripisati teškim stradanjima Rijeke od mletačkih napada početkom 16. st. Naročito napadima god. 1509., kada je mletački komandant skoro potpuno spalio Rijeku, pa se zatim pred mletačkim senatom hvalio: »Ne će se više nikada govoriti: ovdje je Rijeka, nego: ovdje bijaše Rijeka«. I naš glagoljaš kroničar zabilježio je o tome, da je bila ...« i Rika požgana i vsa Istrija razsuta« . .. (Hauptmann F., Rijeka, Zagreb 1951, str. 56). 212