ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 152

— god. 1376. određeno je da kancelar u Stonu, plaćen od općine dubrovačke, ne može istovremeno biti »procurator seu factor vel suprastans« bilo koje osobe u Stonu ili na Pelješcu

49

. — god. 1380. donesen je sličan propis i za dubrovačke kancelare i notare, pa ni oni nisu mogli, za vrijeme vršenja svoje kancelarske odnosno notarske dužnosti, biti prokuratori nikakve osobe, ni domaće ni strane, u Dubrovniku i dubrovačkom distriktu; jedino su mogli biti izvršioci oporuka ili tutori

50

. — god 1398. propisano je čuvanje sudskih spisa dubrovačkih konzula u zemljama dubrovačkog zaleđa, te u Srbiji i Bugarskoj. Ovo je posebno zanimljiv slučaj, jer konzul svojom sudbenošću stvara javne spise, ali svoju punu i konačnu pravnu efikasnost dobivaju njegove presude tek nakon što se registriraju u dubrovačkoj kancelariji, pa je ta registracija preduslov njihovog efektivnog korištenja

51

. — god. 1427, doneseni su propisi o upravi u novostečenom dijelu Konavala. Uz ostalo, određeno je kako će se te zemlje podijeliti, a zatim se propisuje da po izvršenoj diobi »fieri debeant duo libri in carta bergamina cohoperti corio et tabulis, de uno et eodem tenore unus quem admodum aliter, et quod in utroque eorum debeant scribi in bona forma et litera formata omnes dictae divisiones« ... »Quorum librorum aliter debeat stare in Tesauraria et aliter in Cancellaria Racusii«

52

. U svim su navedenim odredbama bitno tangirani privatno-pravni interesi i predviđena je njihova zaštita, ali u svim tim primjerima sadržani su i izvjesni opći državni interesi, pa su i zbog njih ovi propisi doneseni, kako bi se osiguralo valjano korištenje odnosne građe i u službene svrhe. Pod god. 1370. zabilježio je dubrovački kroničar Ranjina da je opet u Dubrovniku harao silan požar, koji da je čak određeni broj stanovnika doveo na zamisao, da eventualno napuste grad i odsele na drugo mjesto

53

. Da li je i u ovom požaru stradao neki dio arhivske građe teško je sa sigurnošću utvrditi. XV st. bilo je ispunjeno u Dubrovniku značajnim naporima oko uređenja kancelarijskog i notarskog poslovanja, i to kako u samom Dubrovniku, tako i na području Dubrovačke Republike koje se sve više širilo. Prije svega treba naglasiti da je period dubrovačke historije od god. 1358., tj. od zadarskog mira pa nadalje, vrijeme izvanrednog uspona Dubrovnika u svakom pogledu. Znatno je proširen teritorij, sada sve samostalnije Dubrovačke Republike. Veliki ekonomski polet i napredak 45 Isto, cap. XXXXVII. Svrha je odredbe da kancelar bude lično nezainteresirana osoba u pravnim poslovima koji se sklapaju, pa da dokumentacija koju on piše bude faktički i pravno što valjanija, i što sigurniji oslonac kad, se bude koristila i u službene svrhe. 50 Isto, cap. LUI. 51 Isto, cap. LXIII. Sve procesne spise mora zapisati »in uno quadernetto«, sam konzul, ili netko od sudaca Konzulata. Taj »quaternulus« čuva konzul, odn. za njegove otsutnosti čuvaju ga suci, a mora se čuvati »caute ne aliqua falsitas committatur«. Kad se izda prepis presude, râdi njene registracije u dubrovačkoj kancelariji, treba u spomenutom kvadernu zabilježiti to izdavanje prepisa, pa time u ovom konzularnom kvadernu presudu »brisati« (»depennare«). 52 Isto, cap. CCXIV. 53 Nodilo S., Annales ragusini

.... str. 235. 152