ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 139

stale i samostalne države, odnosi između raznih društveno-političkih snaga i faktora unutar pojedinih komuna, pa odnosi između vladajućih slojeva i gradske uprave prema pripadnicima općine, kao i međusobni odnosi između samih pripadnika komune, sve je to u ovoj epohi procvata srednjovjekovnih gradova dobilo novi sadržaj, nove dimenzije i oblike. Novo bogatstvo pravnih interesa i odnosa trebalo je ne samo regulirati, nego i što efikasnije čuvati, garantirati i u svako doba što bolje zaštićivati. Dakle, uspješan praktični razvoj ovih komunalnih organizama, u novim uslovima ekonomskog i političkog prosperiteta XII do XVI st., nije bio moguć bez sve bolje i usavršenije organizacije pismenog fiksiranja sve većeg broja pravno relevantnih činjenica u komunalnom životu. To je značilo sistematsku i stalnu brigu oko uređenja gradskih kancelarija i notarijata, stvaranje sve veće količine sve raznovrsnije pismene dokumentacije. Istovremeno to je dakako značilo i potrebu sve veće brige oko čuvanja te dokumentacije, i to kako one tekuće, tako i one starije tj. arhivske građe. Korištenje građe u službene svrhe Same komune, sa svojim organima i ustanovama, kojih radom nastaje u ovo vrijeme najveći dio pisane dokumentacije

2

, pregnule su uskoro da nizom mjera osiguraju čuvanje te dokumentacije. Prije svega zato, da bi je mogle koristiti u svoje službene svrhe. Statutarne i ostale odredbe, naročito od XIII st. nadalje, pokazuju brojna i često vrlo pomna i detaljna nastojanja u tom pravcu. Ilustrirat ćemo to najprije primjerima nekih talijanskih srednjovjekovnih općina. Svakako je najkarakterističniji primjer koji pružaju sačuvani izvori grada Siene. Već od samog početka XIII st. ovdje se javljaju akcije na širem planu, pa uskoro i gradski propisi, usmjereni na to, da se što bolje osigura korištenje arhivske građe, i uopće pisane dokumentacije, za službene potrebe općine i njenih organa. U toj akciji dominira težnja i osnovni princip, da treba osigurati »vječnu garanciju općinskih prava«

3

. Nakon prvih propisa iz god. 1203. niže se kasnije sve više odredaba u tom pravcu, kroz čitavo XIV st.

4

. God. 1203. konstatirano je prije svega da je ranije vladala prilična nebriga za općinske spise. Naređeno je da se oni sakupe sa raznih strana gdje su bili pohranjeni tj. kod raznih općinskih organa, a i kod pojedinih bivših općinskih funkcionera i drugih građana. Zatim je naređeno da se sva ta dokumentacija, koja je pronađena i sakupljena, imade prepisati i upisati u jednu knjigu. Time se prije svega htjelo postići lakše, bolje i sigurnije korištenje građe u službene svrhe, a svakako da se time nastojalo i spriječiti gubitak tekstova važnih za dokazivanje općinskih prava. 2 U samim gradovima još su, uz organe i ustanove komune, važniji tvorci građe: biskupije, kaptoli i samostani; bratovštine, cehovi, obitelji, trg. kuće. Izvan komunalnog kruga najvažniji su: kraljevske i uopće vladarske kancelarije, papinska kurija i srodne vjerske organizacije, feudalne gospoštije i si. 3 Cecchini G., La legislazione archivistica del Comune di Siena (Archivio storico italiano, a. CXIV, Firenze 1956.), str. 225. 4 Isto, str. 236 i slijed.