ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 138
korisnicima, u skladu sa zakonom. Međutim, naše novo arhivsko zakonodavstvo prišlo je normiranju razrađenih propisa o tome. Tako npr. i novo arhivsko zakonodavstvo u SR Hrvatskoj 1 . Uporedo s tim razvija se i akcija, preko Arhivskog savjeta Jugoslavije, da se utvrde neke razrađeni je smjernice i preporuke, po kojima bi se onda u svim republičkim arhivskim zakonodavstvima, i u općim aktima što ih donose svi imaoci arhivske građe, nastojala postići što dosljednija iprimjena principa javnosti arhivske građe na području čitave SFR Jugoslavije, a isto tako s ciljem da se postigne i što jedinstveniji tretman ove problematike, koja po svojoj prirodi teži k jedinstvenijem normiranju i na međunarodnom planu, a ne samo unutar pojedinih država. Sve to dakako nameće potrebu, da se i u našoj stručnoj literaturi pokloni više pažnje obradi problematike korištenja arhivske građe. Da bi se što bolje uočila i shvatila ova tako široka, danas sve složenija i aktuelnija problematika korištenja arhivske građe, u svim njenim dimenzijama i komponentama, treba uzeti u obzir da je kod ove problematike osobito važan i proces njenog historijskog razvoja. On je u ovom slučaju važan ne samo zbog općih i neophodnih metodoloških razloga raspravljanja jedne tematike u njenom historijskom razvoju, već je ovdje tok historijskog razvoja mnogo važniji, i njegov prikaz daleko neophodniji, nego li kod drugih arhivističkih problema. Priroda problema korištenja arhivske građe glavni je uzrok tome. Pogotovo ako imamo u vidu i vodimo računa o uvodno istaknutoj činjenici, da je korištenje arhivske građe njena najbitnija funkcija, a isto tako i o činjenici da određeni vidovi korištenja neprekidno postoje i traju od najstarijih vremena, pa se i kroz savremenu našu epohu kontinuirano i dalje nastavljaju. Zbog navedenih razloga treba se prije svega pozabaviti historijskim razvojem korištenja arhivske građe. Iz historijskog razvoja do XVI st. Ovaj razvoj — uz mnogo detalja — možemo najpreglednije pratiti na primjeru tretmana arhivske građe u evropskim srednjovjekovnim gradovima. To naročito vrijedi u periodu od XII st. nadalje. Tada se odvija onaj dobro poznati i izvanredni razmah trgovine čiji su centri u gradovima, dolazi do vrlo osjetnog jačanja njihove ekonomske osnove, nastaju u tim gradovima sve dinamičniji i složeniji ekonomsko-društveni i pravno-politički odnosi, a sve se to snažno odrazilo na svestranom razvoju komunalnog sistema u tim gradovima. Za naše razmatranje treba posebno podsjetiti na znatne napore usmjerene, baš u tim stoljećima, na organizaciju cjelokupne gradske uprave i sudstva, sa sve brojnijim njihovim institucijama. Zatim na reguliranje sve bujnijeg pravnog života, što ga je nametao intenzivni ekonomski život, pa, konačno, i na pismeno preciziran je propisa i zakona u knjigama gradskih statuta. Ustrojstvo komune, pravilno funkcioniranje njenih organa i ustanova, odnosi među autonomnim komunama od kojih su mnoge sukcesivno po1 Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima (Narodne novine SRH, br. 31 od 29. VII 1965.), čl. 26—31. 138
