ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 130

Drugi je prilog koncept izvještaja koji je zagrebački podžupan Josip Novosel

2 poslao 4. V 1794. ugarskom palatinu, nadvojvodi Aleksandru Leopoldu, u skladu s njegovim nalogom od 29. III 1793. da se traga za tajnim društvima (conventicula) bilo koje vrste. Premda je u tom pogledu mogao samo negativno izvijestiti, podžupan je smatrao potrebnim da palatina obavijesti o četiri slučaja koja, doduše, nisu upućivala na postojanje kakvoga tajnog društva ili razgranate prevratničke propagande, ali su ipak zavrijedila da se ozbiljnije razmotre. Najprije je 1. II 1794. nađen primjerak, zacijelo pisan rukom, neke pjesme »in forma litter arum Bimarjano Belgico«

3

, koji je podžupan priložio izvještaju. Nema sumnje da pjesma nije bila ispjevana na hrvatskom jeziku, jer bi inače bio priložen njezin prijevod, a zacijelo nije bila napisana ni njemačkim jezikom, jer bi to podžupan izričito naveo, kao što je to učinio u sličnim slučajevima koji slijede. S obzirom na to da je sumnja pala na profesore zagrebačke »Akademije nauka«, sigurno se radilo o latinski pisanom tekstu. Zatim se na posljednji dan poklada, 2. III 1794, zagrebački trgovac Schiffer, porijeklom Nijemac, pojavio pod maskom noseći giljotinu s njemačkim natpisom koji u prijevodu glasi: »Sudbina koja prijeti svakom imućnom francuskom republikancu.« Bilo je to u vrijeme najžešće jakobinske diktature u Francuskoj, ali ozbiljnije tendencije ta pokladna šala nije imala, iako je javnost ponešto uznemirila. Prema Đ. Šurminu, biskup M. Vrhovac je 19. III saopćavao u jednom pismu »da je u pokladama inače mirni i ljubljeni građanin zagrebački Schiffer htio napraviti neku novu šalu pa je napravio guillotinam gallicam, kojoj je stavio natpis: in dem besteht die französische Gleichheit und Freyheit (ovaj tobožnji natpis, kako se vidi, nije niti po smislu jednak autentičnom — J. Š.), dakle u gilotiniranju; no to su gospoda dala odmah ukloniti. Biskup svoje mišljenje o tomu izriče ovako: imprudentia summa fuit ad locum publicae exhilarationis exemplum infamis crudelitatis praeferre. Stvar nije bila tako jednostavna, jer se čulo, da je ban tu zgodu dojavio u Beč.«

4 Uskoro zatim nađeni su kod jedne kuće na glavnom trgu tj. Harmici (danas Trg republike) hrvatski stihovi (versus Croatici), koje je podžupan u latinskom prijevodu priložio izvještaju i koji su mnogo više od prethodnih slučajeva navodili na misao o postojanju tajnog društva ili neke druge prevratničke djelatnosti. O toj kajkavskoj pjesmi, ponesenoj idejama francuske revolucije, ima više suvremenih podataka (spominje je i Vrhovac u pismu od 17. III, nazivajući je paskvilom). Već je T. Smičiklas 1879. ispričao sadržaj i čak donio tekst dviju posljednjih strofa jedne verzije te pjesme, sačuvane u ostavštini I. K. Tkalčića

5

, ali je ona poslije 1922. nestala. Drugu verziju — koja se, usprkos sličnosti u vanjskom obliku i osnovnim mislima, znatno razlikuje od gore spomenute — našao je među istražnim spisima iz procesa protiv I. Martinovića i njegovih drugova ma2 Koncept nije potpisan, ali je, prema »Zagrabiense calendarium« 1794/5, bio podžupan u Zagrebačkoj županiji Josip Novosel. 3 Uzaludna su ostala sva nastojanja da se pronađe ovaj pjesnički oblik belgijskog porijekla. 4 Đ. Surmin, Hrvatski preporod I, Zagreb 1903, str. 05, bilj. 18. 5 T. Smičiklas, Poviest hrvatska II, Zagreb 1879, str. 399. 130