ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 11

potkraj juna 1918. god. potvrdile ovu presudu. Konačno, i ova presuda ukazuje kako je i ovaj istup mornara potvrdio i proširio internacionalistički karakter ovog revolucionarnog pokreta, a već smo naglasili da taj internacionalistički karakter čini tako karakteristično i tako važno obilježje ovih revolucionarnih pokreta na našoj obali. Dokumenti pod br. 7, 8, 9, 11 i 12 odnose se na ustanak mornara u Boki Kotorskoj 1 — 3. II 1918. god. Dio važne građe o ovom ustanku već smo objavili u »Arhivskom vjesniku« sv. I

14

. Ostalu vrlo obimnu građu, od blizu 1.000 stranica teksta, nismo objavili ali je ona svojim glavnim dijelom iskorištena kod izrade naše knjige o ustanku mornara u Boki Kotorskoj. Postojao je međutim problem što je sa procesnim spisima, nastalim u vezi s monstre-procesom, koji je vođen pred redovnim vojnim sudom u Kotoru, u septembru-oktobru 1918. god., protiv 386 optuženih učesnika ustanka u Boki Kotorskoj. Smatralo se da su ti procesni spisi uništeni i propali prigodom sloma Austro-Ugarske koncem oktobra 1918. god., te da su nepovratno nestali

15

. Provjeravajući te podatke, a susretijivošću generalne direkcije Državnog arhiva u Beču ustanovili smo da tome ipak nije tako. Nakon traganja ustanovilo se (izvj. General, direkcije iz god. 1959) da su ti procesni spisi sačuvani, da su uloženi među vojno-sudske spise Lučkog admiralata u Puli, te da se nalaze u sačuvanom fondu spisa tog Admiralata u bečkom Kriegsarchivu. Pregledavši 15 omašnih svežnjeva tih procesnih spisa, što se odnose na spomenuto suđenje u Kotoru, utvrdili smo prije svega da se radi o originalnim procesnim spisima a ne 0 njihovim prepisima. To je nesumnjivo tako, jer ovdje se nalaze svi originalni dopisi, rješenja, odluke, zapisnici o saslušanju, optuženih i svjedoka, s njihovim potpisima, sva corpora delicti u originalu, itd. Nadalje, da su ti spisi vrlo cjelovito i potpuno sačuvani, te, konačno, da sadrže svu dokumentaciju, uključivši i onu iz posljednjih dana rada Vojnog suda u Kotoru, pa tako npr. i zapisnik zadnje sjednice — sudske rasprave — održane još na dan 31. oktobra 1918. god. u Kotoru! Očito je dakle da originali ovih procesnih spisa m'su stradali u noći 31. X 1918, u požaru zgrade u kojoj se vršilo suđenje, već su ih vojno-sudski organi sklonili iz te zgrade, i poslije 31. oktobra 1918. god., negdje početkom novembra, nakon već završenog faktičnog sloma Austro-Ugarske, odnijeli su ih mirno i neometano u Beč. Svakako se time očitovala vrlo zanimljiva briga sudskih 1 ostalih vojnih organa, tada već bivše Austro-Ugarske, da odnesu sobom ove procesne spise, koji svjedoče i o djelatnosti tih organa. No, mnogo je čudnija nebriga naših tadašnjih, svakako patriotskih, faktora, naročito onih u samoj Boki Kotorskoj, koji su tako mirne duše pustili i dozvolili, da se ova predragocjena historijska dokumentacija, zalivena krvlju strijeljanih vođa ustanka, sasvim olako i nesmetano odnese iz naše zemlje — poslije 31. oktobra 1918. godine. 14 Vidi bilješku br. 1. 15 Tako npr. pretpostavlja i Culinović F., Odjeci Oktobra u jugoslavenskim krajevima (Zagreb 1957), str. 322 bilješka br. 360, i str. 348. Vijest o propasti procesnih spisa proširila je prije četrdesetak godina tadašnja uprava bečkog Kriegsarchiva, kojemu je bio na čelu Glaise v. Horstenau. Takvu obavijest dobio je od te uprave i B. Frei kada je pripremao svoje djelo »Die roten Matrosen von Cattaro« (Wien 1927). Vidi o tome u drugom, dopunjenom i prerađenom, izdanju: Frei B., Die Matrosen von Cattaro, (Wien 1963), str. 5.