ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)

Strana - 376

Podskupina III sastoji se iz 49 karata. Zastupljene su isključivo starije karte Ugarske (od 16 stoljeća na dalje). Na njima su u većem ili manjem obimu prikazani i naši krajevi. Cesto su zahvaćeni prostori sve do jadranske obale, dakle čitava Hrvatska, Bosna i Hercegovina, veći dijelovi Slovenije, Srbije i Crne Gore. Najstarija karta iz ove podskupine bit će drvorezna mapa G. Bouttatsa, vjerojatno iz prve polovine 16 stoljeća (list 3). Visoku vrijednost imaju listovi pod brojem 5, 6 i 7. List 5 predstavlja rijetku Sambukovu kartu Ugarske iz 1579 godine izrađenu za Ortelijev Atlas

10

. Na njoj je zahvaćena čitava Slavonija, Srijem i dijelovi Hrvatske i Bosne. List 6 prikazuje »Hungariae Descriptio 1565«, djelo Wolfganga Lazia

11

. I na ovoj karti susrećemo veoma bogat inventar naše stare toponomastike, koju ranije karte ne bilježe. List 7 je drvorezno djelo Joan, à Deutechuma Jun.

12 iz 1596 godine, štampano u Amsterdamu kod firme Dauit. Karta obiluje lijepim detaljima za Sloveniju, zapadnu Hrvatsku i Slavoniju, dok je za naše istočnije krajeve pusta i puna grešaka. Tako na ovoj karti vidimo, kako Drina južnije od Zvornika prima sa svoje lijeve strane rijeku Lim, a na njemu su mjesta Niš, Prijepolje, Pljevlja i Mileševac. Od karata 17 stoljeća najbolja je Cantellijeva »Ungaria Occidentale« štampana u Rimu u nakladi Rossi 1683 god. (list 13), zatim karte Sansona

13 iz 1664 i 1688 (list 12 i 14). Svojom veličinom (94 X 61 cm) ističe se karta Mortièra (list 15)

14

. U grupi 18 stoljeća nalazimo nekoliko najpoznatijih radova toga vremena. U prvom redu je to Marsiglijeva karta

15 iz 1717 god. štampana po G. Del'Isle-u u Parizu (list 25). Nadalje je značajnija Hasiusova karta za Homannov Atlas

16 iz 1744 10 Johann Sambucus (1531—1584) kartograf, historik, liječnik i dvorski savjetnik Ferdinanda I, izdao je već 1566 godine preradu Apian-Tannstetterove karte Ugarske pod naslovom: »Ungariae Tanst. Descriptio nunc corecta, et aucta Maximil. II. Aug. Opt. PR. PP. Dicate per I. Samb. MDLXVT. Faciebat D. H.« (Donat Hübschmann). Kada je Sambucus dobio u ruke noviju kartu Ugarske od Laziusa, učinio je prema njoj ispravke i dopune, te 1571 godine publicirao novu kartu »Ungariae loca praecipua recens emendata atq édita per loan Sambucum MDLXXI, Viennae« (Faksimil donose M. Oberhumer u. F. R. von Wieser, Karten der österr. Lande und des Königreichs Ungarn aus den Jahren 1545—1563, Innsbruck 1906). Ovu kartu sa neznatnim promjenama v sadržaju i naslovu uključio je Ortelije u Additamenta II uz svoj »Theatrum orbis terrarum« god. 1580. Karta nosi natpis »Ungariae loca praecipua recens emendata atque édita, per Ioannem Sambucum Pannonicum Imp. Ms. historicum 1579« (veličine 34 X 50 cm). 11 Wolfgang Lazius (1514—1565) kartograf, historik i profesor medicine na bečkom Sveučilištu. Godine 1552 dobiva od Ferdinanda I nalog da sastavi kartu Ugarske, koju je 1556 zgotovio kao drvorez pod naslovom »Regni Iungariae descriptio Vera, W. Lazius Medieus et Historicus

. . . exudebat hanc Chorographicam tabulam Michael Zimmermann, Viennae, Austriae, Anno MDLVI« velič. 82 X 133,5 cm). Prema ovoj mapi izradio je Ortelije kartu za svoj »Theatrum« (velič. 36 X 50 cm). 12 Johannes i Luca Deutecum, dva brata, nizozemski kartografi i bakrorezci. Radili su za Atlas Ortelija, De Jodea, Waghenera i Merula. 13 Nicolas Sanson d'Abbeville (1600—1667) prvak francuske kartografije 17 stoljeća i »kraljevski geograf«. Godine 1658 objedinjene su njegove separatno izdavane karte u omašni atlas pod naslovom »Cartes Générales de Toutes les Parties du Monde« sa 82 karte. M Natpis karte glasi: »Le Royaume de Hongriae sur le Mémoires de Mr Sanson, par Pierre Mortier Géographe a Amsterdam. Avec Privilege et se rend a Londres Chez David Mortier«. 15 Luigi Ferdinando Marsigli (1658—1730) talijanski grof i naučenjak, rukovodio je 1699 godine kao »komisar« cara Leopolda sa radovima kod povlačenja hrvatsko-turske granice ugovorene Karlovačkim mirom. Godine 1726 izdao je u Haagu monumentalno djelo u 6 svezaka »Danubius Pannonico-mysicus« sa 288 bakroreznih karata. U ovu kolekciju spada i spomenuta karta iz 1717 godine. 16 Johann Baptist H o m a n n (1664—1724) niirnberški graver i izdavač karata. Isprva je radio za razne nakladnike, međutim od 1702 osniva vlastitu nakladu »Homannische Erben«, koja 1707 izdaje već prvo izdanje svoga Atlasa. Hasiusova karta potječe iz Homannovog »Atlas Novus terrarum orbis imperia régna et status exactis tabulis geographice demonstrans. Noribergae« s. a. fol. 376