ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)

Strana - 375

najtačnija karta iz druge polovine 16 stoljeća, sa obilnom toponomastikom i brižno izrađenim reljefom. Na ovu kartu trebalo bi da se polaže veća pažnja, nego je to do sada bio slučaj. Jednaku, ako ne još veću vrijednost imaju djela Giacomo Cantellija, talijanskog kartografa iz druge polovine 17 stoljeća

6

. Ovaj sposoban bakrorezac izradio je u nekoliko listova kartu čitavog područja Balkanskog poluotoka. Karte je većinom štampao u Rossijevoj nakladi u Rimu. U ovoj podskupini uvrštene su tri Cantellijeve karte i to »II Regno della Bosina« iz 1689 (list 21), »La Croatia e contea di Zara« iz 1690 (list 22) i »Dalmatia descritta« iz 1689 (list 23). Bogatu, većinom novu toponomastičku građu dobivao je ovaj stručnjak preko venecijanskih trgovaca, koji su u ono doba brodili jadranskom obalom, a povremeno zalazili i u unutrašnjost te tu sabirali itinerarskm građu. Na tim osnovama sastavljali su venecijanski kartografi 17 stoljeća najtačnije karte naših primorskih krajeva. Šteta je, da u zbirci manjkaju djela prvaka venecijanske kartografije 17 stoljeća V. M. Coronellija

7

. Samo je jedna karta potpisana s njegovim imenom »Nouvelle Carte du Royaume de Dalmacie« (list 20). Osim spomenutih starijih djela, u istoj podskupini uključena su i neka mlađa. Tako je vrijedna pažnje manuskriptna karta (kopija) Bosne od Briffanta

8 iz 1738 (list 28). To je jedna od prvih većih karata (98 X 60 cm) ovog terena sa dosta novik podataka. Treba, naime, imati u vidu, da su naši teritoriji pod turskom vlašću sve do sredine 19 stoljeća bili prava »terra incognita« i da su karte ovih krajeva iz 17 i 18 stoljeća velika rijetkost. U istu grupu spada i karta Bosne Carla Schütza iz 1788 godine (list 34). Obje ove karte predstavljaju riznicu za komparativni studij naše starije toponimije, ali pružaju i tužnu sliku o slabom poznavanju naše zemlje.

9 Greške na tim kartama upravo bodu u oči. Osobito se ističu u oblastima Hercegovine, Crne Gore, Sandžaka, Srbije i Makedonije. Tu su česta premještanja naselja, skretanja vodenih tokova, neka mjesta zabilježena su dva, tri, pa čak i četiri puta! Klasični primjeri su Skopje, koje se prebacuje na Ibar i Rašku, Prizren, koji se dotiče Hercegovine, Priština, koja se citira tri puta itd. Najveće praznine su, dakako, u orografiji. U najvišoj oblasti Dinarida sve je pusto, a što je zabilježeno maglovito je, ili izmišljeno. Za ovakovo stanje u našoj kartografiji glavni uzrok je tursko opiranje geografskim istraživanjima. Turske vlasti su u tome vidjele opasno uplitanje stranaca, te su na sve načine onemogućavale takove radove. Kroz to je, vremenom, nastao veliki nesklad u poznavanju naših pokrajina unutar i izvan turskog carstva. Zbog toga su i u zbirci najčešće zastupljene karte onog dijela naše zemlje, koji je bio pod austrijskom upravom. 6 Giacomo Cantelli da Vignola djelovao je kao »lični geograf kneza od Modene« u Rimu i tu preko izdavačke kuće Gio Giacomo de Rossi publicirao više desetina karata. Djela ovog, za naše krajeve znamenitog kartografa, kod nas su još malo poznata. 7 Marco Vincenzo Coronelli (1650—1718) »general minoritskog reda i kozmograf Republike Venecije« bio je najplodniji venecijanski kartograf. Publicirao je više separatnih karata i tri omašna atlasa: 1. Atlante Veneto etc. vol. 1 i 2, 1691—95; 2. Corso gecgrafico Universale etc. 1692. i 3. Isolario del Atlante Veneto 1696/97, u kojima ima više desetaka specijalnih karata naših krajeve. Up. E. Armao, Vincenzo Coronelli. Cenhl suir uomo e la sua vita, catalogo ragionato délie sue opere. Firenze 1944; isti, Le grandi carte geografiche di Vincenzo Coronelli, Rivista Geogr. Italiana, vol. 57, Roma 1950, 158—180. a Up. R. Gašparević, Kartografski prikaz jednog dijela Bosne iz 1783 godine, Geografski pregled, V, Sarajevo 1961, 138 pod c). 9 Detaljnije o tome up. N. Radojčić, Geografsko znanje o Srbiji početkom 19. veka, Posebna izd. Geogr. društva, sv. 2, Beograd 1927, 26 i 27. 375