ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)
Strana - 366
brigu oko sabiranja dokumentacije o toj judikaturi, te da je pažljivo prate i stručno obrađuju 37 . S praktične tačke gledišta, a radi što bolje operativnosti postupka i što boljeg efekta i postupka i kazne, u svakom je slučaju od nesumnjive koristi, ako arhivske ustanove što prije dovrše izradu obaveznih evidencija iz čl. 35, odnosno da realiziraju evidencije iz čl. 17 i 23. Nadalje, u praktičnom i tekućem radu na zaštiti arhivske građe osobito su važne odredbe čl. 18 našeg Zakona. Njima se predviđa mogućnost i posebne svojevrsne, materijalne sankcije protiv imaoca arhivske građe. Naime, ako on takvu građu »nemarno ili nestručno čuva« tako »da postoji opasnost da ta građa bude oštećena ili uništena, pa ni nakon opomene arhiva ne osigura uvjete za pravilno čuvanje i stručno održavanje arhivske građe«, tada općinski organ uprave nadležan za poslove arhivske službe može svojim rješenjem odrediti da se arhivska građa preda arhivu na čuvanje dok imalac arhivske građe ne dokaže da je osigurao uvjete za pravilno i stručno održavanje arhivske građe«. Uz to: »Arhiv je ovlašten na trošak imaoca poduzimati sve mjere za zaštitu arhivske građe«. Nema sumnje da ovakve mjere, pa i samo njihovo najavljivanje, mogu biti snažno sredstvo preventivne zaštite arhivske građe, te da predstavljaju važan i efikasan dio cjelokupnog mehanizma mjera i sankcija našega Zakona 38 . Konačno, već smo i u ranijim izlaganjima dovoljno naglasili, od kolike je važnosti da se i putem one suradnje o kojoj govori čl. 11 našega Zakona i putem stalnog njegovanja općedruštvene brige i angažiranja čitave javnosti putem inteligentne i solidne propagande arhivske službe, stalno nastoji oko toga da se preduhitre nepropisni postupci s arhivskom i registraturnom građom 39 . Po sebi se razumije da ovome ne teži arhivska služba zbog toga što bi ona izbjegavala postupke protiv onih koji nepropisno postupaju s arhivskom i registraturnom građom, već zato što smo već jednom naglasili kako nam, po pravilu, na žalost, nikakvi postupci ni kaznene sankcije ni novčane kazne ne mogu obnoviti građu koja je propala. Pređimo sada na drugu komponentu — provedbene propise. Držeći se opravdanog načela, potvrđenog iskustvom, da provedbenih propisa ne smije biti prevelik broj, ali isto tako da ograničavanje toga broja ne smije biti na uštrb izgradnje cjelovitog sistema propisa za dje37 Ovdje treba istaći primjer talijanskog arhivskog časopisa »Rassegna degli Archivi di Stato«, koji pažljivo prati ovakvu talijansku judikaturu. 38 Treba napomenuti da ova vrsta sankcija sve više prevladava u savremenom arhivskom zakonodavstvu. Tako npr. novo talijansko arhiv, zakonodavstvo iz 1963. god. pretežno koristi baš ovaj mehanizam sankcija, povezujući ga s prinudnim depozitom građe u nadležnom arhivu. 39 U ovoj fazi razvoja naše arhivske službe, kada zapravo tek stvaramo potpunu i savremenu arhivsku službu, ova propaganda arhivske službe, ovo upoznavanje najširih krugova javnosti sa zadacima i ciljevima službe, a imalaca građe s njihovim obavezama, ima nužno izuzetnu važnost. Arhivska služba ne može računati samo na automatizam zakonskih propisa. Ona se ne može ograničiti u svojoj djelatnosti samo na to, da se poziva na poznati pravni i zakonski princip, izražen npr. i u čl. 23 Osnovnog zakona o prekršajima (»Službeni list SFRJ«, br. 26—1965), kojim se određuje: »Nepoznavanje propisa — ne ispričava«! I ovdje treba ponoviti: najefikasnije sredstvo je u tome da se što prije dovrše obavezne evidencije predviđene u čl. 35 našeg Zakona. Njihova izrada pretpostavlja neposredan kontakt sa svim imaocima arhivske i registraturne građe, a taj neposredni kontakt pruža mogućnost efikasne tj. konkretne propagande arhivske službe, upoznavanja imalaca s njihovim obavezama, aktiviranja i samih imalaca da budu sve sigurniji faktori sistema univerzalne zaštite arhivske građe.
