ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)
Strana - 358
i ü drugom slučaju radi se o cjelokupnoj građi (svim vrstama građe) datog (republičkog ili regionalnog) značenja. Time je kroz čl. 37 naš Zakon izrazio onaj fundamentalni princip organske cjeline arhivske građe datog područja, o kojemu je ranije bilo riječi. IV Kompleksni karakter arhivskih ustanova Podsjetimo li se na ulogu arhivskih ustanova kao spojnica onih dvaju procesa, od kojih jedan teče od nastajanja građe u registraturama do njene predaje arhivskim ustanovama, a drugi od arhivističke obrade tog dokumentarnog materijala do ostvarenja naučnog djela ili zadovoljavanja drugih društvenih potreba, te ako vodimo računa o određenom udjelu arhivskih ustanova u jednom i drugom procesu rada 25 , to je logična posljedica i zaključak, da se kod arhivskih ustanova radi o ustanovama kompleksnog karaktera. On proizlazi iz prirode arhivske građe i njene funkcije. Spomenuta funkcija bitno utječe na dimenzije djelatnosti arhivskih ustanova u uslovima kada osnovna koncepcija arhivske službe počiva na postojanju samo arhiva općeg tipa, te na primjeni fundamentalnog principa organske cjeline arhivske građe datog područja. Iz te osnove i tog principa, kao logična i praktična konzekvencija njihova, proizlazi također kompleksni karakter arhivskih ustanova. K tome pridolazi i treći faktor. To je, naročito nakon ustavne reforme od 1963. god., uloga ustanova kao glavnih i samostalnih nosilaca društvenih službi — pa tako i uloga arhivskih ustanova u arhivskoj službi — uz bitno reduciranje udjela državnih organa uprave u vršenju tih službi. Ovaj faktor znatno jača naročito upravne funkcije tj. upravnu komponentu kompleksnog karaktera arhivskih ustanova. Utvrđujući načela za republičko zakonodavstvo savezni Opći zakon 0 arhivskoj građi nije, dakako, ulazio u detalje gorenavedenih elemenata 1 aspekata kompleksnog karaktera arhivskih ustanova. On je samo načelno utvrdio: »zaštita arhivske građe vrši se u svrhu njenog korištenja za naučnoistraživački rad, za objavljivanje i za potrebe pojedinaca, radnih organizacija i organa« (st. 2 čl. 2); »službu zaštite arhivske građe vrše arhivi kao ustanove« (st. 1 čl. 10); u pogledu evidentiranja, preuzimanja, sređivanja, čuvanja i korištenja arhivske građe arhivi imaju zakonom određena prava i dužnosti« (st. 1 čl. 11). Zadaća je, dakle, republičkog arhivskog zakona, da precizira spomenute detalje. U našem Zakonu odražava se to najpreglednije kroz odredbe čl. 32—33 i 44—45, a u ostalim detaljima tako rekuć kroz čitav zakonski tekst. Kompleksni karakter odražava se kroz četiri bitne funkcije arhivskih ustanova i to: upravne, stručne, naučne i kulturno-prosvjetne funkcije. Upravne funkcije osobito dolaze do izražaja kroz odredbe zakona: da »službu zaštite arhivske građe vrše arhivi kao ustanove« (čl. 8 st. 1); da su »organi za zaštitu arhivske građe« — arhivi, kako jasno proizlazi iz naslova gl. III Zakona (»Organi za zaštitu arhivske građe«) i čitavog teksta te glave (čl. 32—46); da je arhivska služba obavezna 25 Pobliže o tome vidi: Stulli B., »Arhivska građa« u novom arhivskom zakonodavstvu SR Hrvatske (»Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu«, sv. X, Rijeka 1964—1965), u poglavlju: »Arhivska građa u nastajanju«, str. 302—308. 358
