ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)

Strana - 352

III »Arhivska građa čuva se u arhivima« Ova osnovna norma nažeg Zakona, izrečena u st. 1 čl. 13, lapidarnim stilom fiksira jedan važan princip, koji nakon uspostave arhivske službe i dovoljne mreže arhivskih ustanova

19 na čitavom državnom području, ima svoje najpotpunije opravdanje. Jer, ovo preferiranje arhivskih ustanova, ovo njihovo isticanje u prvi plan kao najpozvanijih »čuvara« arhivske građe proizlazi iz niza važnih okolnosti, od kojih ćemo posebno naglasiti: a) arhivi su specijalizirane stručne ustanove, posebno kvalificirane baš za zaštitu, čuvanje, konzervaciju i restauraciju, arhivističku obradu i davanje na korištenje arhivske građe; b) definitivni smještaj, konačna stručna obrada i trajno čuvanje glavnog dijela arhivske građe, nastalog u raznim registraturama, ostvaruje se tek njegovom predajom arhivskim ustanovama; nema nikakvih razloga, a najmanje stručnih ili naučnih, da pojedini dijelovi arhivske građe, a i ostali njeni dijelovi koji objektivno mogu biti predani arhivskim ustanovama, da ne slijede, po pravilu, put onog glavnog dijela arhivske građe; c) integriranjem svih dijelova arhivske građe, tek se u arhivskim ustanovama može da ostvari ona potpuna i tako poželjna cjelina dokumentarnog materijala o svim oblicima i vidovima društvenog života, o procesu cjelokupnog društvenog razvoja na datom teritoriju (komune, šire regije, Republike); d) uspješna stručna obrada arhivske građe bitno je otežana u slučaju dekoncentracije građe van arhivskih ustanova; e) glavni cilj arhivske građe tj. njeno korištenje zavisi o što j edinstvenijem sistemu njene stručne obrade, a taj se može najefikasnije postići koncentracijom arhivske građe prvenstveno u arhivskim ustanovama; f) arhivi su zakonski obavezni na izradu baš određenih inventara i ostalih evidencija, u smislu čl. 35 ovoga Zakona, pa pružaju najbolje mogućnosti osiguranja arhivske građe kao imovine, a i njenog korištenja; g) koncentracijom arhivske građe u arhivskim ustanovama najbolje se osigurava što jedinstveniji režim korištenja arhivske građe; h) koncentracijom arhivske građe u arhivskim ustanovama doprinosi se tako potrebnoj jedinstvenosti u postupku odabiranja dokumentarnog materijala koji treba da se trajno čuva, jer se daleko lakše utvrđuju i provode kriteriji historij19 Republički Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima i savezni Opći zakon o arhivskoj građi dosljedno rabe termin »arhiv« u značenju arhivske ustanove, napustivši klasično trojako značenje tog termina. Mislimo da je to dobro i savremeno rješenje tog terminološkog pitanja, bez čega ne bi bilo potrebne jasnoće i preciznosti zakonkog teksta. O novijim stavovima u svijetu prema ovom terminološkom pitanju vidi u materijalima sedme med. konferencije »Okruglog stola arhiva« (»Arhivist«, 2—1962, str. 7). 352