ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)
Strana - 346
s težnjom, da se svaki društveni faktor, bilo kojeg nivoa i vrste, privuče suradnji na rješavanju vrlo kompleksne i široke problematike zaštite arhivske građe, te da doprinese toj zaštiti koliko god je to moguće. U uslovima našeg društveno-političkog sistema ovo nije deklarativni element, već predstavlja jednu od stalnih i osnovnih formi aktivnosti na svim sektorima društvenog života, pa tako i u oblasti društvenih službi kao što je arhivska služba 13 . Svakako će realizaciji ovih smjernica našega Zakona mnogo pomoći smišljena i dobro organizirana propaganda zaštite arhivske građe. Osobito ako se ona vrši kroz razne pogodne forme kulturno-prosvjetne aktivnosti arhiva, koja je u našem Zakonu postavljena kao jedna od temeljnih funkcija svake arhivske ustanove (čl. 33 i 34). Uz navedenu općedruštvenu brigu Zakon naglašava da su arhivi, specijalizirane arhivske ustanove, stručnim kadrom i opremom najkvalificiranije ustanove, prvenstveni i primarni nosioci službe zaštite arhivske građe (čl. 8), čime se osiguravaju stručni aspekti zaštite i stručni nivo u primjeni načela čuvanja i zaštite arhivske građe (čl. 6). S tim u vezi Zakon konkretizira detaljno zadatke, obaveze i prava arhivskih ustanova u domeni zaštite i čuvanja (čl. 32—38), modalitete njihovog osnivanja i njihov status (čl. 39—41). Iz tog kompleksa odredaba treba posebno naglasiti kako Zakon predviđa da arhivi, kao jedan od svojih temeljnih zadataka, vode i »foto i mikro-filmsku, restauratorsku i konzervatorsku službu« (st. 3 čl. 32), što predstavlja praktički sve važniju mjeru univerzalne zaštite, naročito ako se ima u vidu stalno usavršavanje mikrofilmske i restauratorske tehnike. U citiranim normama republički Zakon je primijenio načela sadržana u čl. 12 i 13 saveznog Općeg zakona o arhivskoj građi. Pri tom treba napomenuti, da će u daljnjem razvoju našeg društveno-?političkog sistema posebnu ulogu imati, baš u unapređenju univerzalne zaštite arhivske građe, i »zajednice arhiva«, o kojima govori čl. 12 cit. Općeg zakona. 7. Zakonska obaveza formiranja dokumentaciono-informativnog centra O toj informativnoj službi govori naš Zakon u svojim čl. 44. i 45. Posve je razumljivo od kolikog je općeg interesa ako se u takvom centru pri republičkom Arhivu Hrvatske u Zagrebu prikupe najprije osnovne, a zatim i detaljnije, evidencije o arhivskoj građi koja se nalazi na području čitave Republike. Jednako je jasno od kolike pomoći može da bude takva informativna služba za unapređenje univerzalne zaštite arhivske građe. Osnovna podloga za realizaciju takvog centra nalazi se u odredbama našeg Zakona, gdje se određuju obavezne evidencije koje moraju voditi svi arhivi, kako za građu koja se već kod njih nalazi, tako i za arhivsku i registraturnu građu »koja se nalazi izvan arhiva« na području teritorijalne nadležnosti svake pojedine arhivske ustanove (čl. 35), a uz mogućnost davanja »primjerene naknade« onim »osobama koje pomognu pronalaženju i evidentiranju arhivske građe« (st. 3 čl. 23). I ovdje je intencija zakonodavca sasvim nedvoj13 I od učešća predstavnika društvene zajednice u organima upravljanja arhivskih ustanova, kao i u, republičkom i saveznom, Arhivskom savjetu treba također očekivati ostvarenje općedruštvene brige oko arhivske problematike. 346
